Onako, usput

  Baš si nešto kontam danas, "BRAK", koji shit, koja glupost, i kontam u glavi cijeli život s jednim te istim, koji užas!!!
  Pa što, mogu ga i promijeniti, i što opet dobiješ, opet isti shit samo drugo pakovanje,šta mi bi da se uopće udajem....Baš sam lijepo godinama živjela u fiktivnoj bračnoj zajednici, nekako sam se osjećala slobodno, baš ono nekako COOL, moje prezime je još bilo samo moje, nije bilo onog privjeska, jesmo bili zajedno, ali isto tako i nismo morali biti...
   Koja je to budala uopće izmislila brak, šta bi falilo da sad bez ikakvih obaveza iziđeš, pa upoznaš nekoga, pa misliš da ti titraju neki leptirići u stomaku, pa očekivanja, pa on ima neka svoja.. pa razočaranja, suze.. šta ima veze, sve je bolje od jednoličnosti...
   Otvoreni brak,hm super kad sam ja u pitanju, varam divota, mogu jer tako smo se dogovorili, pa sad on da vara,već sam poprilično ljubomorna, šta ako je ta druga bolja od mene, bljak, bolje se u to ne dirat????
   Ponovo biti zaljubljen u onog istog, fuck kad bi to bilo moguće???????????

ode ti suzo antišina u dalake vilozofije.. ;))
nema prike do prike moga... upamti to!!!

odluka o braku trebala bi doc nekako spontano, kad vam to odgovara? inace ni meni nije draga ideja o formalnostima, al mozda se katkad moze i to zamislit kao neka festa? stajaznam, k'o kad recimo, doktoriravas. to je isto formalnost, a nemosh izbjec nekad. tak i ovo. mislim da je za djecu to dobro. i vazno, kod nas u .hr barem. inace, dakako da mislim da je bitno da djeca imaju oba roditelja, al vani mozda nije tak bitno da su isti u ...braku?