London, sve Tvoje je u Tebi
kazu - neka, kazu.. tako im treba. zasluzili kao. kazu sve se vraca, sve se placa. kazu grozno. kazu strava. kazu svasta. govore i osudjuju. sto mrznjom, sto zlobom, sto... cim?
a ja sad sutim. po dobrom starom obicaju. kao topola. sutim. sutim i prizivam starog znanca sjevernjaka strasnog da taj osjecaj gadjenja, sto tesko rijecima docarati znam, kao lisce u jesen kasnu raspe.
sutim. po tom logu me prepoznaju. moj zastitni znak u situacijama kada su svi pomalo u pravu. zastitni znak kad bih mozda ponesto i rekla ali buka decibela gluposti dodje kao, kao donova vjetrenjaca. zastitni znak u situacijama kad se ljudi pohode za vlastitim im interesima. prosto ih obozavam tako sebicne, tako prepoznatljive...
fatamorgana! svjetlo! ha ha. (cinicno) nee, samo bljesak velikog praska. par sekundi a mozda i manje. oci su opet sklopljene, umovi zamraceni. mirise na osvetu. krv! jos krvi! ah taj moj istancani njuh vampirice. mmm.. (disem ozbiljno duboko!!)
samo... negda se to drugacije radilo. pomalo zivotinjski. ja tebi, on meni..krug. nekad i coporativno. svakom srk od dragocjene tekucine litara par. ah, ta dobra stara vremena.
stvarno, zasto i kada smo postali... nda, ja ipak - sutim!
07.07.2005. u 19:17 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
uvijek kad čitam blog pokušavam doprijeti duboko u nečije misli, zar je moguće da još ponekad mislimo u ovom svijetu sa previše informacija....
Autor: aquadiver | 11.08.2005. u 23:08 | opcije
Ne kužim te, ne kužiš ni ti sebe, znam nije ti lako, biće sve dobro, samo polako
samosunčano
Autor: samosuncano | 11.02.2006. u 0:15 | opcije