ivicag

Neka putovanja počinju kartom. Druga počinju mnogo ranije – onog trenutka kada prestaneš čekati da sreća pronađe svoje mjesto...
Putovanje u mislima je predivno; omogućuje ti da zamišljaš horizonte koje tek trebaš vidjeti, gradiš svjetove i udišeš slobodu, a da pritom ne pomakneš ni mišić. No, tada dođe vrijeme da se doista krene na put.
Dođe trenutak da dotakneš ta mjesta, udahneš njihove mirise, slušaš strane jezike i izgubiš se – samo da bi otkrio kako se upravo ondje, ponekad, kriju najbolje uspomene. Želim doživjeti svijet srcem i dušom nomada (jer, na kraju krajeva, to sam oduvijek i bio).
Ne da bih od nečega pobjegao (ili možda ipak bježim). Već da bih se podsjetio kako je život prevelik da bi bio ograničen na jedno mjesto, jednu naviku ili jedan strah. Oni koji žele koračati uz mene uvijek su dobrodošli. Ipak, nastavit ću hodati, jer postoje horizonti koji čekaju nekoga dovoljno hrabrog da ih dosegne.