Jednom ću vam objasniti što znači pognioci

piše kolega bloger dolje niže u blogu da se ljudi bjesomučno trude preko ekrana uvjeriti Universum da su „cijeli jedan predivan svijet“,
da šetaju s labudovima i da im srne kucaju na prozor.

e sad..

labudova nema kod mene,
ali svatko tko je malčao (i ja) ima oko traktora i malčera barem tri rode- na pola metra, šetaju za traktorom (i beru kukce, ali nema veze, šeću).

srne mi baš ne kucaju na prozor, ali su na 50 metara od prozora.
Moj prozor, pa livada, pa potok, pa šuma. Šetaju iz šume preko livade. Nema više lovaca,nitko ih ne dira. Srnjaci znaju rikati da je ružno za čuti kako odzvanja na večer.
Gradim sada kuću s terasom bliže šume. Možda mi i pokucaju :))

Lisica jede s mačkama noću mačju hranu.
jedu i ježevi, nema ih zadnjih tjedana, vjerojatno spavaju zimski san.

Imam stare slike svih tih živina, više ih ne slikam jer mi je to normalno.

a da li je zbog toga svijet predivan. Možda nije cijeli svijet, ali su trenuci nezaboravni.


i ovu prijateljicu sam uslikala neki dan- i ona bi trebala već spavati

Krasan primjerak Smukulje, bezopasna i ugrožena (rodica Smuka koji je veći i navodno sisa mlijeko kravama iz vimena dok su na paši).
Obožavam, a to je sve rjeđe i rjeđe, sretati životinje diljem naše zemlje ponosne.

Ricambi, obrisala sam ti komentar zato što si vrijeđao druge blogere.

budvar, ne volim zmije, ali ih ne ubijam.

Znam da je neotrovna, naučila sam ih razlikovati dok sam bosa hodala po otkosu trave. (ručno se sušilo sijeno)
Ove pameti sama se nad sobom zgražam kako smo nekada hrabro hodali bosi i ni vrag nam se nije dogodio. Sada bi na takve otkose obula čižme do koljena.
Fazana ima jako puno. Velim, nema više lovaca, odnosno ima lovaca, ali ne krivolovaca, pa su se namnožili. Prošle zime kao je pao snijeg vidjelo se po tragovima koliko stvarno puno ima četveronoških kopitara.

kako smo udaljeni od stare karlovačke, cesta bez naselja, ne tako dugo sam skoro u sumrak autom pogodila vepra. Čista sreća da sam uspjela usporiti, a on je ubrzao. Kapitalac (neka su mu sretne livade).

Ne znam što se događa sa čapljama.
Rode se sele..
Čaplje ostanu.
Cupkale su po snijegu oko potoka i nikako ne mogu dokučiti gdje spavaju..

Zečeva ima malo, jer ima puuuuuno škanjaca. Ne sjećam se da je ikad bilo toliko letača koji vrebaju. Sve kokoši u dvorištima zaštićene su mrežom jer ovi lijepi zlikovci se samo zalete i odnesu.
Stvarno su moćno lijepi.

Istina je da divljači ima sve više i više. Ili su se možda ohrabrile pa žele svoje objave na fejsu, tik toku, youtubu......
Ceste kroz nenaseljena područja noću su postala eldorado i stvarno treba paziti.
Imao sam u Zagorju nedavno slučaj da su srne pretrčavale cestu uspio sam stati ali one su toliko u svojem filmu da mi je jedna skočila na haubu, srećom samo je otklizala i nije napravila nikakvu štetu ni sebi ni meni :)
Da Čaplje se ne sele već kad zamrzne onda se premjeste prema tekućicama, a interesantno da spavaju grupno visoko u ogoljenim krošnjama uz vodu kao majmunčići i ne smrznu se.

Pogni, ovo je baš zanimljiv i živopisan opis tvoje okoline.

I sama sam prošlo ljeto imala slučaj da mi je u dvorištu dolutala jedna mala smukulja.

Znam da nije otrovnica, ali može ugristi ako je razdražena.

Zvala sam hitne službe i spojili su me s najpoznatijim herpetologom u Hrvatskoj, koji je zadužen za savjetovanje.

On mi je dao par praktičnih preporuka.

Ne bojim se zmija, pa smo neko vrijeme provele u suživotu bez nekih problema.

Kasnije je nekud nestala.

U dnu vrta imam leglo ježeva i kad je bilo toplije, po noći bi ih čula kako po voćnjaku hrskaju jabuke.

To mi je uvijek bilo simpatično.

Općenito volim sva ta životinjska stvorenja, još od djetinjstva.

@pogni, sad si nam odala, pa ti živiš sjeverno od istočnog grijeha, još uživaš u onom zajedničkom vrtu s božjiim stvrenjima ))