Sjećanja koja ne blijede
Dan je kad ćemo posjetiti vjecna odmarališta svojih milih i dragih.
Ta sjećanja nikad ne blijede,posebno prema majci ili prerano izgubljenoj ljubavi.
Noćas je otišla još jedna dobra duša,naglo i iznenada.
Pred jutro sam osjetila nemir oko srca,poput grča stezanje.
Tlak ok,samo ta čudna bol ,bol duše.
Bože ,uvijek dobri odlaze ranije.
Toliko puta mi se čini da je život bez smisla i sve te borbe i rad budu upitni,vrijedi li živjeti u svijetu koji sve dublje srlja u propast.
Daleko od toga da nisam optimistična ,no smrt me osobe iz moje obitelji uvijek gadno pogodi.
I onda svo to cvijeće,što ostaje od njega,samo kratko hvala.
28.10.2026. u 11:35 | Dodaj komentar