Ti si mi govorio
Nekad...dok smo još bili zajedno...Ti uživaš
biti nesretna...i da...ponekad zaista volim pasti
do dna, ležat na dnu ugaslog vulkana, i
plakati...plakati....
Sve dok ne istrošim sve suze...
Jer nakon toga...polako se vraćam...sebi,
drugima...bez toga, uz stalno lažno smješkanje
sve bi bilo još teže...ovako znam. Sa
sigurnošću znam. Kad dalje ne mogu. I kad vidim
samo tminu ispred sebe, pronađem sklonište, dno
tog ugaslog vulkana i tek nakon što se dobro
isplačem...izlazim na Svjetlost, među ljude,
baš tim suzama nemoći osnažena, nova, jača..
Opet Živa.......
22.09.2026. u 6:42 | Editirano: 22.09.2026. u 6:43 | Dodaj komentar