Jednom ću vam objasniti što znači pognioci

Kad jutarnje svitanje oboji šumu u veličanstvenu boju.




Jutarnji pogled sa mog prozora.
(Još bi bila ljepša slika da nema komarnika i da prozor očišćen. Zato se nebum udana na iskrici )

Trajalo je valjda minutu..

Mislim, zna se da živim u blizini šume. Sa terase brojim srne..

Predivno

Ti si sretna osoba ..a prozori....daj me nemoj...pa kiša ti bu danas oprala prozore:-)))

dugo hodaš zemljom, tražila si da sretneš bekog...al sa zatvorenim prozorom ne bi vidjela ovu divotu :))

U gluho doba noćt odi u šumu! Na nekom proplanku iskopaj rupu od 2 m. Ako na dnu nađeš kopačku to ti je znak! Tada pričaj o udaji!

pog...
znam da si u "Šervudu" (asocijacija na birc u šumi)
Ne znamo jedino jesi li šumska vila, crvenkapica, snijegulica, trnoružica....
Možda mačka u čizmama? :))))
Slička prekrasno ulovljena u neponovljivom trenutku.

eureka, sjetio sam se
Pepeljuga !!!
Štikle si nosila u vrečici jer si putem bila mačka u čizmama,
tak da si vjerojatno izgubila štiklu.
A i doma si morala biti prije ponoći.

uhvatim se na trenutak da nešto prihvaćam zdravo za gotovo, onda se zahvalim svemu (svima) što me okružuje ..
jer sam stvarno iz generacije gdje smo štikle nosile u vrećici pješice do zabave, a onda se neposredno prije ulaska preobuvale.

dugo sam se preobuvala i kod odlaska na posao. Cesta nije bila asfaltirana nego šudrana i nepodobna za štikle.
padne mi na pamet, bi li tako mlada generacija pješačila 5 km do autobusa ili vlaka za u školu ili na posao..

i ne želim čuti da je nekad bilo bolje..

unatoć tome što cijeli život živim na istom mjestu (osim putovanja ko ostali smetnici) svaki dan..baš svaki put kad idem cestom (nenaseljenom) prema doma, kad u daljini gledam Okićku goru zahvalim se onom nekom tko me rođenjem smjestio u najljepše mjesto na svijetu.
Srce puno ko kuća..

Prekrasno, sva sreća na slikama!

je budu tak momenti, inspirirajući :)