she is the ......

Sobe su u stanu oaze mira ,a moja vrišti noću.
Vrišti ta paklena sparina i raste razdražljivost dok pred jutro imam osjećaj da je glava raspukla se ko zemlja pod žegom.
Ljeta ne mirišu više,a dašak mirisa mora niti ne pamtim sve dok nisam otvorila srdele.
Ručak iz pećnice koji je brzo spremljen,no teka baš i nemam zbog mučnine i glavobolja zadnjih 10 dana.
Moram pronaći filter za vodu.
Zbrčkan raspored na poslu i moja odbojnost prema novom zadatku što mi naturiše .
Ne mogu biti kreativna u sekundu kad to se traži,ne mogu,i ne mogu.
Jedino o čemu razmišljam kako bih voljela biti u blizini svoje majke i najdraže mi tetice.
No one su sad sa anđelima.
Često su situacije pomaknute kao da nisam više živa,tek sjena prošlosti.
Link

Morala sam zaviriti o čemu sam pisala prije 15 godina,a ono ništa ....jer obrisala sam sve zapise do prije 2 godine.
Sretno mi....

I opet pišem sebi o sebi i sobi.

Ljudi me ne vole vidjeti takvu.

Sjedim i bojkotiram,a web čeka novu ideju....

Ne daj se. Potonuti je lako ali uzdići je teško...

Nije problem pasti...važno se je dignuti :)
Da se na slovka nadovežem ;)
Izdržat ćemo :)

Slova,moram se pošteno isplakati nema druge.
I pustiti sve za promjenu, ne dozvoliti nikad više da izgorim za druge....

I sve što pišem dobit će drugi smisao jednoga dana.
A vidim da i ti vidiš svijet drugim očima...

Dovla , koji paradoks

I od kud mi sav taj bed jutros,a davno sam zakopala kosture....

Ne znam jesam li takva zato što na dan kad sam se rodila sijevale su munje i gromovi,
Danas bi moglo doći do olakšanja.

Koga god si voljela a njega nema, za njim pustiš suzu...i živiš dalje. Jednom i nas više neće biti i možda će netko pustiti suzu za nama...

Slova, duboko je more,i svemir je velik ,a ipak....