she is the ......

Sobe su u stanu oaze mira ,a moja vrišti noću.
Vrišti ta paklena sparina i raste razdražljivost dok pred jutro imam osjećaj da je glava raspukla se ko zemlja pod žegom.
Ljeta ne mirišu više,a dašak mirisa mora niti ne pamtim sve dok nisam otvorila srdele.
Ručak iz pećnice koji je brzo spremljen,no teka baš i nemam zbog mučnine i glavobolja zadnjih 10 dana.
Moram pronaći filter za vodu.
Zbrčkan raspored na poslu i moja odbojnost prema novom zadatku što mi naturiše .
Ne mogu biti kreativna u sekundu kad to se traži,ne mogu,i ne mogu.
Jedino o čemu razmišljam kako bih voljela biti u blizini svoje majke i najdraže mi tetice.
No one su sad sa anđelima.
Često su situacije pomaknute kao da nisam više živa,tek sjena prošlosti.
Link

Morala sam zaviriti o čemu sam pisala prije 15 godina,a ono ništa ....jer obrisala sam sve zapise do prije 2 godine.
Sretno mi....

I opet pišem sebi o sebi i sobi.

Ljudi me ne vole vidjeti takvu.

Sjedim i bojkotiram,a web čeka novu ideju....

Ne daj se. Potonuti je lako ali uzdići je teško...

Nije problem pasti...važno se je dignuti :)
Da se na slovka nadovežem ;)
Izdržat ćemo :)

Slova,moram se pošteno isplakati nema druge.
I pustiti sve za promjenu, ne dozvoliti nikad više da izgorim za druge....

I sve što pišem dobit će drugi smisao jednoga dana.
A vidim da i ti vidiš svijet drugim očima...

Dovla , koji paradoks

I od kud mi sav taj bed jutros,a davno sam zakopala kosture....

Ne znam jesam li takva zato što na dan kad sam se rodila sijevale su munje i gromovi,
Danas bi moglo doći do olakšanja.

Koga god si voljela a njega nema, za njim pustiš suzu...i živiš dalje. Jednom i nas više neće biti i možda će netko pustiti suzu za nama...

Slova, duboko je more,i svemir je velik ,a ipak....

Ojla, Cyb

Ne sekiraj se kaj si obrisala, eventualno zbog čega se možeš sekirat kaj nisi zaboravila.
Bilo bi šteta da jesi.


Izdrži, još smo tu i još nas ima.
Uostalom ,vidiš i sama ;)

dobar dan
a dan je užasan, sparan, depresivan, gnjevan, slažem se

tako si dobro, plastično prikazala osjećaje... pamtim takve dane i ja
moj ventil? ono krajnje - vrištanje u jastuk. nisam uvijek u šumi
mislim da sam to negdje već rekla, i da, pomaže mi.

sve prolazi

" sve prolazi " (Heidi)
a ja bi dodala, "nada umire posljednja"

dobit ćeš se ti :)
svima nam je tak
nisi jedina

Ojla i tebi Nedaoti,čupam se ,a vidim da očito nisam jedina,to je prokleta nemoć.

SH,skratit ću nam muke po ovome vremenu i nabavit neku kacigu za mozak kad prekipi.
Nisam suvisla danas..

Emily,nek se brzo pronađe rješenje ,jer niti umrijeti nije zabavno;((

Bambino naš,daj pet,a može i link...

Zvrc,zvrc ja bih na masažu.

evo petaka :)
mogu te doć izmasirat ;)

BB, već sam to obavila,koja lakoća nastaje nakon :))
A snimila sam i dugu,čak dvije .
Bolje sam,sad da vidim emily kak je.

Ja ne razumin vas zagrebečce i zagrebečanke kako van more bit depresivno i dosadno u otomu gori zabregu.

Lipo izađete van, gledate tranvaje kako prolaze i guštate i još maštate kako po vas dolazi zetovac u bjelom tranvaju e :)

Izvini razumin sve ali trenutno od antidepresiva na lageru iman samo štip za gujicu da prostiš e :)

Pa mozda pomogne mozda ne al ide vlakom preko Like i stice do preksutra e :)

Cyber, ima takvih kritičnih dana.

Kad se čini da smo u svemu na rubu.

I ovo vrijeme baš ne doprinosi pozitivnom.

Ali već sutra može biti bolje

Ne daj se i budi dobro.

E i mene zna dovatit ta autoagresija. Odjebah gro mojih tekstova sa rezignacijom pa ajte lijepo u crnu rupu svemira.
Znam što i kako smo pisali tote na javno kad se zaigralo, al samo da podjebemo plebs. Ma okej bilo i akterima milo. S vremenom nit plebsa kojeg bi podjebavali a i glumci se povremeno pojave u nekom drugom svemiru. Sjebe taj put od galaksije do galaksije. Hrpa pogrešnih smjerova za odabrat

Jutro je uz pravo divno osvježenje dobrodošlo u zadnji čas.
Više nas je s istim problemom,samo što ja ne mrdam iz kreveta.

Jarče,nije depresija u pitanju,već sagorijevanje,bolnost i nače sam hiperaktivna,ne odmaram se dovoljno.
A to je ono kontra,ja sam sretna što ne gledam tramvaje,već obrise šume i pogled na grad ,ako se popnem malo više iznad kuće:))

Eto i taj ti je štp baš bio ,bio:))

Lana,danas je puno bolje,glava se hladi:)
Ali deset dana je bilo previše.

Nick,samo nemoć zbog vanjskih utjecaja i svemirskih sila,dobro si primjetio to sa autoagresijom.
Ono vrijeme koje smo imali ne možemo vratiti,i neće biti repriza ,a ta novi početak trebamo nove ljude.
Zaigrani si optimist,nadam se da tvoje putovanje nudi bolje društvo:))

Svima vam želim da imate dobar vikend
keep smiling.

I veliko hvala,na bodrenju.