TKO ĆE DUŽE IZDRŽATI I KOLIKO ĆE OSTATI ? (bez vode pod vodom)

Na zadnjem postu dobio sam od par Blogerica isti savjet: doniraj, pokloni….
Jbt vi kao da ne živite u Hrvatskoj. Razlike između doniranja, sponzoriranja, poklanjanja su drastične. Državne krvopije i tu imaju svoj interes kako bi pokupile porez na porez, Doniranja, sponzoriranja pa i poklanjana treba prijaviti kako bi i država uzela dio svog (mog) kolača.
Ako nekome poklonim traktor koji mi ne treba jer sam kupio drugi ili se ne želim više voziti u traktoru da se ljudovi ne sprdaju, darivani mora na poklon platiti porez. Ako ste u sustavu PDV-a jednostavnije je izdati nekakav minimalni račun ali onda vi četvrtinu računa patite državi, da i darivani treba platiti porez i još ako procijene da ste to prodali po manjoj cijeni od tržišne dodatno će vas opelješiti i prijaviti za varanje. Redovne donacije, sponzorstva koje dajem isto se prijavljuju jer država ima svoj interes da si uzme „pripadajući dio“ i mora znati na što trošite vaš novac (da ne bi slučajno prali ili potpomagali terorističke organizacije) i od kuda darovanom novac (da nije nekome ne daj Blože ukrao)
Dobro rekli bi da su to krupne stvari ali u principu isti je odnos i za sitnice.
Npr. ako mijenjam namještaj razletim se po oglasima s ponudom poklanjam uz foto galeriju. I?
Nitko se ne javi ili zahtijeva da mu to dostavim, montiram ili da ne bi baš sve nego samo neke dijelove i kaj bi ja trebal s ostatkom?
Zato postoji na sreću odvoz krupnog otpada i voila.
Kao rješenje viška stvari u Svijetu su tkz. dvorišne ili garažne rasprodaje. Super stvar jer tu možete ponuditi, darovati u simboličnu cjenu i iglu koja vam više ne treba. No nisam primijetio da je to kod nas ikada zaživjelo. Mi imamo Hrelić i Benkovački sajam……

Od načina rješenja „viška“ stvari vjerojatno je važnije dati mi dijagnozu po kojoj bi trebao odavno boraviti u žutoj kući, a možda se iz nje upravo javljam.

No comment.
(Ljerka bi rekla ključ)