Jutro!
Kao prvo...reći ću da sam oduševljena tvojim blogovima i načinom na koji nam se obraćaš(valjda i nama)jer je to je to eto jedna novina ovdje ..izgledom posebno.
No...današnji blog me na dva maha potaknuo na promišljanja.
Prvo....ovo opisivanje hodanja prema svjetlu jer....danas u 14h ispraćam na neko bolje mjesto meni vrlo dragu osobu koja je još malo..još koju godinicu trebala živjeti..bar prema godinama života..no...netko je negdje zapisao i svjetlost te mami i zove i boja je valjda baš ona koju voliš i ti kreneš na taj put i .....odeš:-(((
Druga tvoja misao je jako potaknula moje misli a to je mušica koja ubode maslinu i to ti je bila neka asocijacija na žene.
I ja sam jedna takva žena ali...meni se nije dogodilo da iza toga venem.Jesam se rastala nakon tri godine od uboda te mušice ali....dobila sam najljepše biće na svijetu..moga sina jedinoga i da me bilo koja druga mušica ubola mislim da ne bi bila tako sretna kao sada.A ja...ja sam još uvijek tu....po nekada se malo presušim...pa onda opet malo nadođem..no....mojih 67 godina i 61 kilogram težine ...nekako idu zajedno.Ove stare kosti više od toga ni ne bi mogle nositi.
Uglavnom ....rijetko koji zapis me takne da osjetim da trebam napisati par ..možda i ...bedastih rečenica ali...dopalo mi se:-))
Autor: arapo | 19.06.2026. u 8:09 | opcije
Drago mi je da ti se dopala, mada nije bio fokus na mušici već na toj nekoj gorčini i razočaranju koji svi mi nekako nosimo u sebi, i za koju ljeka nema, do osmjeha. I kako te društvo zbog te neke gorčine izolira. Danas bude novi Blog o usamljenom čarapi. Pa budi slobodna i svrati...
Autor: SeekingYou | 19.06.2026. u 11:00 | opcije