U potrazi za pitanjem?

Na evolucijskom putu od majmuna do modernog čovjeka ponekad pomislim da su mnogi, umjesto da nastave naprijed, odlučili okrenuti smjer i vratiti se prema svom drevnom zavičaju, među društvo sebi ravnih. Ne znam jesu li se izgubili, uhvatila ih nostalgija ili im je civilizacijski napredak jednostavno postao previše naporan, ali tragovi povratničkog prometa vidljivi su na svakom koraku.

A prije nego što se netko pobuni, posebno među ekipom iz Hoda za život, odmah da pojasnim da ovo nije pokušaj da presudim je li čovjek nastao od zajedničkog pretka s majmunima ili je neki poduzetni majmun svojedobno stvorio čovjeka na svoju sliku i priliku. To je samo metafora za društveno nazadovanje. Sve ostalo neka svatko čita prema vlastitoj svijesti i intelektualnim kapacitetima.

Obično za sebe kažem da sam "u vinklu", što bi zidari rekli. Pogotovo kad sa svoje verande, uz čuvenu čašu vina, gledam daleko na pučinu i slušam kako se galebovi karaju. Osobito sada, dok još vlada mir i dok nisu stigle turističke horde. U takvim trenucima čovjek bi rekao da mu je pogled bistar, misli posložene, a razum na svom mjestu.

Pa onda stigne ta forvarduša. Mislim, ti ne znaš da je to forvarduša, ustaneš, odeš po mobitel i BAM, k'o da ti je majku opsovala! U tebi počne kuhati dok se pokušavaš sjetiti zašto si se uopće digao, a u glavi si dotad skoro pomirio Izraelce i Palestince, riješio korupciju i lobotomiju na Plenkiju. Ne pomaže tu više ni bijelo vino od susjeda.

Ponekad se pitam kakav je svijet bio prije nego što su ljudi počeli jedni drugima slati gluposti na mobitel. Kako je to bilo kad te ujutro ne dočeka poruka od gerijatrije sa slikom kave, dva mačića i porukom: "Dobro jutro, neka te Bog čuva." Ili kad ti ne stigne od kolega slika ženskih sisa veličine prosječnog apartmana na moru s mudrošću da je sutra vikend i da nema predaje. I kad misliš da ne može gore, otvoriš WhatsApp i naletiš na statuse žena: "Ja nisam za svakoga. I to mi savršeno odgovara." Ili još bolje: "Dok ti spavaš, ja rastem." Kud pobogu rasteš, pa zar ti on mora sad još i novu odjeću kupovati?

Ekipu s mačićima, cvijećem i sisama, gdje je mobitel jedino što je pametno u cijeloj priči, više neću ni spominjati. Dao Bog da, kao za buduće automobile — ako si pijan, auto se neće upaliti i za mobitele izmisle pravilo: ako si glup, ne možeš pisati i slati poruke. Oni znaju da su dosegnuli civilizacijski intelektualni minimum i da su samo korak ispred članova HDZ-a ali onih iz uvjerenja. Nisu ni tamo svi lopovi!

Meni osobno najzanimljivija je ekipa iz kategorije „sami sebi dovoljni". Tu definitivno prednjače žene, ali ima tu i muškaraca, pogotovo kad su pijani.

I tu postoje podgrupe, kao što su:

Klasična grčka tragedija gdje je gorčina prerusen u snagu:

"Naučila sam da ne trebam nikoga. Sama sam svoj mir."
"Bolje sama nego s pogrešnom osobom."
"Ja nisam za svakoga. I to mi savršeno odgovara."
"Prošla sam kroz pakao i izašla jača. Hvala svima koji su me napustili."
One s indirektnom porukom bivšem i cijelom muškom rodu:

"Dok ti spavaš, ja rastem."
"Jednog dana shvatit ćeš što si izgubio."
"Nisam se promijenila. Samo sam prestala biti tvoja."
"Bog me čuva. Ne trebam tebe."
Kvazinedjeljna nakon mise — duhovnost kao čelični oklop:

"Sama, ali okružena Božjom ljubavlju