U potrazi za pitanjem?

Ne znam točno kada nam je inflacija pojela naše lokalne heroje. Nisu oni bili kao ovi američki, blistavi i sjajni, već više poput slavnog Alije Sirotanovića, neka crno-bijela slika. Sad, je li to bilo od čumura ili zato što su tada sve slike bile takve, tko zna. Možda jednog dana, kao Retro Podravkina Vegeta ili Kraševa domaćica, i Alija s velikom sjanom lopatom zasja u svom retro izdanju na policama lokalnog Lidla, između Kineskih bušilica i ljetnih majica iz Bangladeša.

A s tom inflacijom koja hara već godinama, nestalo je i heroja očeva i majki. Nestale su i stereotipne društvene uloge koje su ih definirale, ukrotile u njihovim ulogama, ali su iza sebe ostavile generacije obilježene njihovim ograničenjima i svojim novim očekivanjima s društvenih mreža. Ono što je nekad bilo predstavljano kao ideal veze, braka, danas se sve češće promatra kao teret koji su naslijedili oni koji su dolazili poslije za njima.

Možda je problem što smo, rušeći stare kipove, zaboravili graditi nove. Tako danas živimo među ruševinama nekadašnjih ideala i reklamama za buduće. Nitko više ne vjeruje dovoljno dugo ni u što da bi od toga nastao neki novi heroj. Sve traje jednu sezonu, jedan izborni ciklus, jedan viralni video ili jednu marketinšku kampanju.
Nekad je trebalo desetljeće da čovjek postane legenda. Danas je dovoljno nekoliko dana da postane zvijezda, a još manje da bude zaboravljen. Možda zato više ni nemamo heroje, nego samo prolazne sadržaje koji nakratko zauzmu mjesto u našim životima koje je nekada pripadalo voljenima. Dobro došli u vrijeme tranzicije.