My story yeah

Osjetih želju za komunikacijom i pogledam 21 profil, onako, baš "random", posljednje koji su je javili porukom. Odmah me prošla želja. Od njih 21, 17 nema više od 3 upisana odgovora (većinom samo one na klikanje). :(
Nije tih 17 od 21 problem zato što su “loši”… nego zato što su NEVIDLJIVI.

Kad vidim profil bez ijedne rečenice, bez ičega što je netko sam napisao, meni to izgleda kao: “Tu sam… ali nemam što reći". Čudan je to PARADOKS, jer došao si na mjesto gdje je "jedina valuta upravo to što imaš za reći."

I sad zamisli mene… listam profile.
Jedan: štur
Drugi: štur
Treći: checkbox, checkbox, checkbox
I onda četvrti napiše 6 rečenica iz glave - ne mora biti savršeno, ali je "njegovo". Pogodi na kojem se zadržim?
Nije stvar niti u obrazovanju ni u “kulturi” u formalnom smislu. Stvar je u: trudu, samosvijesti, želji da se predstavi kao osoba, a ne kao formular.

Minimalistički profil odašalje poruku:
ili mu se ne da ili ne zna kako ili misli da je dovoljno samo “pojaviti se”, a samo to, rijetko bude dovoljno.

I najgore od svega - Vjerojatno među tih 17 ima skroz zanimljivih ljudi, ali ja to nikad neću saznati jer nisu ostavili trag. Nisu privukli pažnju.

Ako moram to reći brutalno iskreno:
Ne odbijaju me ti profili, oni me jednostavno NE PRIVUKU niti sekundu.
A u ovom “scroll” svijetu - to ti je isto kao da nisi ni došao. Ne postojiš.
Prestrašno
M

P.S. Kako biste doživljavali moj profil bez svih onih pikantnih detalja? Ne bi me šljivili niti pola %, takvi ste.
Osim onog jednog "Bok, kako si?" - smotanka, koji džezvicu ne skida sa štednjaka. :)