TKO ĆE DUŽE IZDRŽATI I KOLIKO ĆE OSTATI ? (bez vode pod vodom)

trinkgelt (tringelt); manča (manća); tip; bakšiš; service charge…
To je mala količina novca koju dajemo konobarima, taksistima, nosaču i osoblju po hotelima za kvalitetno ili nekvalitetno obavljenu uslugu. Daje se u ruku u vidu novca, ostavlja se na stolu, ulažemo ju u mali etui u kojem dobivamo račun ili kada čujemo vrijednost računa kažemo novi iznos koji je veći od prvobitne vrijednosti.

Kod nas ostavljanje napojnice nije ničim regulirano osim limita na godišnjoj razini gdje sjeda porezna, iako je upitno koliko primatelja napojnice prijavljuje to kao „vanredan“ primitak (dohodak). Obično kod nas dobro organizirani lokali rade po principu škrabice u koju primatelji napojnica ubacuju novac koji na kraju smjene dijele s drugim uposlenicima jer taj novac ne smije u blagajnu opet radi porezne koja ne priznaje višak ili manjak kase (blagajne) u odnosu na izdane račune i lokal se nađe u prekršaju.
Tu je i problem ostavljanja napojnice prilikom plaćanja kreditnom karticom. Iako je u svjetskom ugostiteljstvu ovaj problem bio davno riješen uvođenjem posebnog polja u koji se naknadno, po želji gosta, na ukupan račun upisuje dodatna cifra kao nagrada za uslugu, kod nas takvo što je zaživjelo samo dok su se kartice provlačile kroz slipove.
Oni koji putuju po svijetu sigurno su se susreli s običajem „napojnice“ i dobro je ako ne znate raspitati se. U Americi, kao i u dosta europskih zemalja postoji nešto što se zove “service charge”. Riječ je o iznosu koji varira od 10 % u Europi do 20 % u Americi i označava naplatu usluge već uračunate u cijenu. Kod takvih računa se ne ostavlja dodatna napojnica. Naravno, mala je vjerojatnost da će se netko buniti ako gospodski zaokružite račun i ostavite par dolara, eura ili funti (tip). No, trebate znati da se to od vas ne očekuje. Primjerice, u luksuznom hotelu u Japanu ako pokušate dati bakšiš, vaša gesta će biti doživljena kao nepristojno i bezobrazno pokazivanje obilja. S druge strane, ako to propustite uraditi u bilo kojem restoranu u Americi među poslugom koja je udovoljila vašim zahtjevima više nećete biti dobrodošli ako vas zapamte, a they remember foreigners.
Kod nas ne postoji “service charge” osim u nekim restoranima gdje se naplaćuje 10% do 20% na živu glazbu ali time vas ne oslobađa od napojnice donosiocu računa. Kod nas postoji nepisano pravilo iz pristojnosti da se ostavlja napojnica cca 10 % na ukupnu cifru računa.
Neki restorani vas na to podsjećaju računom kao što je ovaj priloženi, jučer pojeo prosječni ručak za jednu osobu:



Ostavljeno 50,00 EUR (12,6% napojnica).
Previše ili možda premalo? Ili mislite da i onako uslugu plaćamo previše za ono što pojedemo, popijemo i kako smo posluženi pa napojnicu ni ne trebamo dati?
Sada cicije izvedite Iskricu, Blogericu u prosječan restoran na date, a u sebi strahujete da njezin lik i djelo ne zavrjeđuje ni kapučino :))))
Dobar tek! (zapravo u slast?)

Kaj ti je? Pa blogerice su sve vrle, časne djevojke i po bon tonu ako su zadovoljne date večerom se dobro podrignu. Meni je jedna (s brkovima koja gmiže) u dva zalogaja pojela cijelu ulješuru i poslije se zadovoljno tsprdila.

Valjda ju najprije pozoveš na kavu kako se ne bi doveo u nepriliku sa njenim likom i dijelom:-))

I ne moraš se ti zezati sa sexom. Skoro svaka ima par kikiča.

I ona ti daje sebe, svoje vrijeme, pažnju... Ti samo moraš osigurati stan i lovu (ovozemaljske tričarije).

Pomisa si ti prijatelju tu svega i svačega od manče koju ostavljamo jer zadovoljni uslugom do onih američkih napojnica od obavezni 10% jer tamo često posluga radi ne za fiksnu plaću već samo za napojnice, tako da nemozemo to sve trpat u isti kos

Po restoranima san malo i nimalo ali svejedno u kaficu ili na zidicu uglacnom zaokruzujem na vise ali samo ako san zadovoljan i ako mi simpaticna uskuga

Uz iznimku iliti takozvano dekolte pravilo o nap9jnici pa tako ako je dekolte cica petica napojnica odmah ide od 5% pa na više, a ako je dekolte četvorka smanjuje se, sa trojk9m kako tako a jos nize tad rapisno pada e

Tako kad nisan pri pari i ne idem na mista di rade odlikasice i vrlodobre, tad uglavnom idem di rade muški a njima ću kuac dat a ne napojnicu e

Nj8ma neka daju zenske e

A za prvi dejt pravilo Bračkog teorema,

Ja plaćam samo svoje a ona svoje a moze i moje i svoje ako oće i to mi najdraže, e :)

jare....
nit je sipa riba nit je Bracanin čovik
ali se slažem s idejom da ona plati, valjda je emancipirana?

Bome Bračanin je čovik i to pametan

Ric….
u pravu si. Negdje je podrigivanje po bontonu, ali kad hraniš zmije ulješurama morao si očekivati otrovan ugriz za desert.

Seks ni ne treba očekivati, po broju kikića one su svoje dale, neke i više puta.

To što one daju sebe, svoje vrijeme i pažnju je relativno, a gdje je tu nježnost, brižnost, sigurnost?
Osiguravajuće društvo mi ne osigurava stan kad ga nemam, a lovu mi osigurava i garantira država do 100.000,00 EUR.
Ne znam što bi trebalo dejterici osigurati to mi mora sama reći na prvom spoju. Sise, guzu, obrve, jezik? Da ako poslije dejta bude oštećena može nadoknaditi štetu od Osiguravajućeg društva?

arapo….
kavu i prve dejtove preskačem. Nemam živaca gledati kako pola sata bulji u kavu, kapučino, ma kaj god bilo i nervozno to miješa da bi zaključila da bi mogli dogovoriti drugi dejt jer na ovom nismo imali vremena malo se bolje upoznati.
Treba ju vidjeti pri jelu, takva je onda i pri djelu (valjda)?

Onda niš......ak se mora pajcek pojesti da bi čovek..pardon..žena dokazala da nekaj vredi..a kaj da velim ..ja spadam u onu drugu polovicu sela i idem soati.Laka vam noćica:-))

*spati

noć arapo

:-)

Idem gledati gosp. savršenog da vidim kaj on plaća na prvom dejtu i koliko manče ostavlja?

yes!
Treba dejtericu voditi na streljanu :))))

Praviti se Englez i pričati engleski

Jarane, u pravu si, Ameri rade za napojnice i sugestija je od 15% od računa, na gore.
Ja uvijek dam i malo više, jer su to obično studenti, pa mi je žao.

Dakle, naši u HR su ipak druga priča. Sasvim druga priča.

Što se tiče plaćanja računa na dejtu, ovisi, ako je prva kava, onda nek on plati, ako si to ne može priuštiti, onda neka ga voda nosi.
Ali do sada, sam ja uvijek plaćala, a eto i zašto:
..frajer mi se obično nije sviđao i onda me je nekako pekla savjest, jer sam znala da ću ga odbiti, pa bi ja platila kavu ili šta već...dakle, ako ja platim, znaj da si otpisan, haha.

A uvijek mi je nekako neugodno kad dolazi do plaćanja, jer kava fakat nije nešto.