put i povratak

da, bas prilazim sa strahom. jer mi bas treba taj neki nepoljuljani oslonac, na koji cu se oslanjati sljedecih tjedana...
(a opet, kako ce biti nepoljuljan, ako ga kao takvog prihvatim vazda neizreceno, kao i cinjenicu mozda da to neces pozeljeti narusiti?)
znas vec kako to ide, tesko je uprijet onu snagu zelje i vjere kad je pred nama pomirenost sa udaljenoscu. nije mi uvijek tako bilo, ali mi sad tako izgleda sasvim jasno: bar jos neko vrijeme?
svidio mi se notwist jucer:
The shore I can see the shore from here I see your town, your house and you The score is I count the letters of your name I count the days 'til you are here again Day 7 And I'm love galore
umjesto razgovora, i
umjesto tisine,
samo te molim
da me se zazelish...