Moja Blog, moja najveća ljubav i tiha patnja
(a Blogme i ja njezina)
Zar ima nešto ljepše od uzvraćene ljubavi? Od kad sam upoznao Blog znali smo da je to to.
Kliknuli smo tako jako da i danas čujem kliktanje u glavi ili je to možda tinitus?
Odmah me prigrlila na svoja njedra da sam od ugode cvilio kao mali pesek, ne znajući da li na spomen moje majke dok me dojila ili od trenutnog seksualnog uzbuđenja kojeg mi je Blog pružila?
A jok, nisam ja uletio naivno at hoc kao što mnogi misle, mjesecima sam proučavao moju Blog. Koliko je teška, visoka, kakve oči ima, frizuru, kakav joj je odraz u ogledalu, da li puši lulu, da nije sklona drogama, jednom probala kaže pa nastavila, što pije, sluša, jede, da li voli kuhati za drugoga, prakticira seks u unutarnjim i vanjskim prostorima, hoće li me za kućnog ljubimca ili bi radije zmiju, naravno kolike ima prihode u EUR, kakav auto vozi, koliko jezika ima, koliko sam joj seksi u odijelu ili gol, što će me pitati na prvom spoju ……
Ma nisam ja od jučer, izvadio sam ja i tajno oružje, sa svih 16 nickova danonoćno sam ispaljivao plotune da vidim kako se ponaša na stratištu. Nikada vam to ne bi preporučio, od hrpe bilješki, analiza samo me bolila glava i ostalo mi je samo to da ima želju sa svojih osam banki ostvariti dugoročnu vezu s mlađim tipom, a ja mladac kao rosa taman za nju. Dobro da ne voli upoznavati nove ljude jer bi ju odmah strpao u uličarke.
Radi Blog bilo mi je malo neugodno što je ona to napravila totalno neinformirana, niti ne pročitavši moj profil (na kojem nema ništa), niti da sam pao s marsa, stari čangrizavi ćelavi prdonja, u ono vrijeme podstanar, bez kučeta ni mačeta, klošar i propalica kome ja ne bi dao ni cipele očistiti, kamo ga dodirnuti (možda štapom?).
Ma nije mi više neugodno, ljubav je tako i tako slijepa iako sam obećao da će me moja Blog vidjeti u punom svjetlu. Zato ne palim svjetlo na autu ni danju ni noću, pogotovo ne u tunelu jer onda ne bi vidio svjetlo na kraju tunela. Tako i tako je to u mom auteku navedeno kao dodatna oprema kao i žmigavci.
Moj rod se rađa s violinom u ruci tako da mojoj Blog svakodnevno pjevušim i svirkam na jednom od 16 instrumenata koje sviram i koje moram preskakati da odem na zahod.
Samo za moju Blog, s ljubavlju (a malo je lagim, imam 68) i nema slikice. Ako netko upali svjetlo, odmah blok, podrum):
Link
A ne, ne dam vam moju Blog. Nećete joj se ulizivati, obećavati brda i doline, izjavljivati ljubav, bosti je, piliti, cijediti, grebati, dubiti, urinirati, prolijevati po njoj žuč i svoje želučane sokove. To ona, moja najdraža Blog dozvoljava samo meni.
Za takvo što imate svoj Blog pa navalite iz svoje pisarnice u svim bojama da vam svijet bude ljepši. Da nisam heteroseksualan i ja bi ga hebo danonoćno.
27.12.2025. u 3:09