Put
Hodali smo svjetom,
onako svatko svojim putom.
Susretali ponekad,
uz uljudni pozdrav.
I onda tko zna zašto,
počeli hodati skup, jedno uz drugo.
Hodali putem običnim,
nekad ljepim livadama cvjetnim.
Nekad hladnom gustom šumom,
kroz trnje, gudure, pustije suhe.
Bili jedan drugom štap i oslonac,
radost i utjeha, vatra što grije.
Hodali, hodali činilo se,
da će mo do u nedogled.
A onda neki, nenadani hladni vjetar,
puhnuo je između nas,
kao propuh uz lagano otvoren prozor
Pa sve malo pomalo sve više sve hladnje i hladnje,
onako uporno tiho, bez burnih oluja, uragana.
Sve dok nije ponestalo topline što nas veže.
I onda nas dva hodača, hodali smo sve dalje i dalje,
u daljine u daljine,
hodali smo dalje al sve manje bliže,
i još manje, i još, još manje bliže,
bliže ti meni, bliže ja tebi,
odhodavajući se, udaljavajuć se jedno od drugog.
I tako hodajući, hodajući na jednom križanju,
odosmo mi mi svatko u svom smjeru.
Zašto, kako, kuda, sad hodamo u hladnoći,
u mrkloj noći u samoći kao jadnici bez pomoći.
Nek nam Bog bude na pomoći.
12.12.2025. u 10:18 | Dodaj komentar
aj, bolan, čemu sevdah
moš se ugrijat na svakom kantunu
život piše najbolje romane, ne blog
Autor: SuperHeidi | 12.12.2025. u 11:31 | opcije
jaoo...grozna sam, znam.....a nisam mogla odoljeti, eto )))
nije bol sve što boli...ali sve ipak prolazi. sve
Autor: SuperHeidi | 12.12.2025. u 11:40 | opcije
KAPUT
Sačinio sam svojoj pjesmi kaput
Sav u vezu
Od starih mitologija
Od pete do glave;
Al dočepa/e ga se budale,
I nosile pred cijelim svijetom
Ko da su ga one sačini/e.
Pjesma, eto im ga,
Jer veći je pothvat
Ići gol.
W.B.Y...
Autor: wasyxde | 12.12.2025. u 13:01 | opcije