.

Gledao sam 2 biografska filma u kojima su glavni likovi bili homosexualci. Nije me njihov pederluk impresionirao, nego upornost i posvečenost stvari kojom se bave. Prvi je Igra oponašanja o engleskom matematičaru Alanu Turingu. On je uspio dešifrirati Njemački stroj za šifriranje poruka Enigmu u II svjetskom. Uspio je pomoću stroja koji je sam konstruirao i koji se smatra pretečom digitalnih računala. Drugi film je o engleskom Židovu Brianu Epsteinu. Ime mu je Kralj glazbe On je otkrio i isfurao band The Beatles. Izvukao ih je iz rupe u kojoj su svirali, doveo ih na radio i omogućio snimanje prvog LP. Promijenio im je bubnjara (dofurao Ringo Starra). Oba tipa su umrli relativno mladi. Turing je počinio samoubojstvo u mislim 54, a Epstein je umro od overdosea tableta za smirenje 1967. u 32. godini života Oba filma sam gledao više puta i to je nešto najbolje što sam gledao u zadnjih 20 godina.

Ružno je što je društvo učinilo Turingu i kako mu je uništilo život nakon što se doznalo da je homoseksualac, a to je šupcima bilo važnije od njegovog nevjerojatnog uma i izuma s kojim je spasio pitajbogakoliko života. Ali, važno da su mu se ispričali posthumno nakon ohoho godina. Fuj.

Daj se više delariraj, čeg te strah?

Osude društva ili nestašice maslaca?

Da li ja to dobro vidim što si ti napisao?

M48, meni govoriš?

To, Tomicu zezam :)

:) ne ne, greška, nisam čitao naslov, sori

Vidim sad :D