Puno je toga previše
Tepih od šuštavog lišća dominira ulicama,i klupicu je zasulo.
Sjedim i upijam tu ljepotu boja.
Na uzvisini podno grada pratim ljeskanje srebra na rijeci ,mirisi bujaju...
Nebom kruže ptice i sve je u redu ako zauzdam misli,samo se fokusiram na disanje.
A onda mala crna vjeverica kitnjastog repa osmjehne mi se i ja joj mahnem.
Dam se kladit da je digla ručicu na pozdrav,i bris u krošnju.
Danas je to druga priča,uz sjećanja najbolje ide neki kolač od kestena i kavica.
Pa probirem po mobitelu slike i kao da me netko piknuo ravno ispod rebra .
Previše dugo čekam ...
Zasanjana.
Tvoja Zlatokosa
Link
06.11.2025. u 14:31 | Editirano: 06.11.2025. u 15:06