ORBITA LJUBAVI

NEON

buljim u neonsko svjetlo
i paravan koji odjeljuje spol...
ne sjećam se trenutka tek slabost
i treptaji nepravilni, poludjelo srce...
ćutim, nešto gadno ne štima,
našla sam se u tuđem gradu,
ležim na polusklopljenoj stolici,
oko mene epruvete, mokraća,
brunela pink i blagi pogled sestre
u bijelom...
ne brinite, tješi me iako ne zanima
me ništa, probila sam koridor smrti
davnih dana...
orjentirana sam samo na krajnji ishod,
ubodi u kožu i krv koja umorila se teči
iz mojih vena,,,
šta je sad bogamu? Opasnost!
ne, držim se hrabro kao da sam na prvoj
crti jer kažu mi da sam borac...
i jesam ali to ne vrijedi iza ovih vrata
staklenih koja ne mogu otvoriti sama,
tko će mi vratiti osmijeh, to mi je nužno
da mogu dalje, još koju stazu s preprekama
preskočiti s obje noge, a bez kaznenog boda...
Herc! Herc je u pitanju!...sjatili se oni u zelenim
flajdama s maskom na ustima...uvjeravaju
da biti će sve ok, a ne znaju da im slabo vjerujem...
natrpat će mi u novo kupljenu torbicu
još koji prokleti medikament...neon je kriv,
neon ubacio je svoju ledenu krv na mjesto
gdje nije smio, koja je to šifra?
ima tri cifre...gadno...gadno...