Štefica Cvek u Raljama Iskrice

Gledam sinoć novopridošlice i njihove pozdravne poruke i pažnju mi privuče poziv u pomoć x 3:
Pomagajte
Pomagajte
Pomagajte

3 poruke kratke, slova ko jaja. U stilu onih negdašnjih telegrafskih s čuvenim točkicama i stop-ovima (nadobivala sam se ja i Moržeovih poruka i Dimnih signala raznih poglavica, ali o tom potom, drugi put).
Dakle, poruke glase:

1.Curka, ljeto prošlo, kao i proljeće...STOP...
2.si posadila koji KURAC da bi sad nekaj brala u jesenje dane...STOP...
3.baka naj se srditi dedek sam pita...STOP...

I dok preokrećem očima uz jutarnju kavicu i mislim si kak je red odgovoriti nekome kad ti neko tak s velikom dozom empatije prema bližnjem svom brine o tebi i želi ti sve najbolje.

Očito ga je neka viša sila baš na mene namerila.
Kojim povodom? Šta je pjesnik htio reći?

Niš se ne srdim, kaj bi se srdila. Nemam se na koga srditi. Niti ja poznam tebe, niti ti mene, to je sasvim izvjesno, sigurno, pouzdano i jasno. Tu nema mjesta sumnji. Iz prostog razloga, jer eto, nisam bila te sreće još upoznati nekog iz tog čarobnog, virtualnog svijeta. Inače bi se malo zamislila ko je pak sad ovaj šarmer s građanskim odgojem, a moral i etika su mu bili najdraži predmeti?
I jel mu je mozak spržen pornićima pa bu mi došel visit na ogradu sa spuštenim gaćama?

Ovak mi se živo fućka, ko god jesi da jesi:
Daleko ti lepa kuća...STOP...
(u prevodu: goni se u tri lepe... stari bedak!).

Ova ranojutarnja poruka je odaslana uz osmjeh na licu i uzdahom olakšanja :)