Svuda pođi,kući dođi.

POSUDIO SAM SA NEKOG DRUGO PORTALA,D ANE ISPADNE DA SMA JA TAKO APMETAN
Zapadnoeuropsku civilizaciju i sve što joj gravitira čeka neminovno, neizbježno, definitivno - veliki purgatorij. U kojem razmjeru, obliku, s kakvim posljedicama samo Bog zna. U tijeku je "Plutonovsko" transformativno razdoblje, nestaje staro i odumrlo, rađa se nešto novo, neki novi svijet, možda nova civilizacija koja bez dramatičnih promjena, možda i katastrofičnih, ne može nastati, a nastat će jer je to zakonitost dubokih, megapovijesnih mijena kad jedna civilizacija u sebi vene i umire, a nova se rađa.
Osvajači izvana uglavnom su tek kinetička sila koja samo pogurne zgradu čija je konstrukcija ionako već natrula. Gledam svaki dan tog zapadnog čovjeka, izgubio je instinkt života, zdrav razum, osjećaj za opasnost, za neposredno viđenje zakonitosti svijeta, nema u njemu više isttraživačke hrabrosti, ponosa, drskosti za život koji nije samodostatan, preživački, tup - oprostite na nekim izrazima, ali kad vidim koliko žderu i loču, i da im se sve svodi na žderanje, lokanje i bauljanje naokolo, na primarne užitke, osjetila i sebično bivanje u svojim malim "balonima", onda se pitam kakvog sve to ima smisla? Nisu svjesni da ih došljaci, migranti iz neeuropskih egzotičnih krajeva preziru i smatraju slabima, ali imaju sličnu slabost: rado bi uskočili na njihova mjesta i u njihovu kožu, puni su zavisti nesvjesni da nemaju im na čemu zavidjeti barem što se tiče načina življenja - oni koji zauzmu njihovo mjesto, postat će poput njih - jednako tupi, lakomi i kvaziempatični, jer kad "miluješ poskoka", onda znači da si za stvaran život nesposoban i pomalo retardiran. Je li preteško reći da zapadni čovjek dok gubi svoj biološki vitalitet, sposobnost za opstanak, postaje ujedno i moralno i duhovno retardiran?