♤♡◇♧

I noćas jopet zaspah u fotelji s nogama na tabureu .
Ništ specijalno , događa se i vama, kaj ne , al malo kome da odspava cijelu noć u komadu na istoj i probudi se odmoran, zato je ova moja spejšl . I ne samo zato, već i zato jer me doslovno izgurala iz spavaće sobe u kojoj je krevet prostran i udoban do boli , jedina mana mu je kaj
je prevelik. Uspijelo je njoj još što šta. Naprimjer , izgurati još itekak dobrodržeći  namještaj iz boravka - sav , čak i duplu bezvremensku kliznu vitrinu s knjigama za koju sam onomad mislila da će ostat unucima , ma jok ! Još ih nemam pa možda otud i manjak grizodušja. Nadalje,  nagovorila me da joj kupim trosjed - jesam,  umalo i dvosjed iz iste garniture -nisam.  Priznajem, malo nepromišljeno s moje strane - dozvoliti jednoj fotelji toliku moć nad cjelokupnim  namještajem dnevnog boravka koji je još uvijek odašiljao toplinu doma, a meni je to važno, jako - al ne i njoj.

Znala je ona čim smo se ugledale da sam njena i božja, Takvu impozantu , raskošnu čak i na oko udobnu fotelju ne vidjeh nigdje do tada, krenula sam drito prema njoj ne mareći za ostatak asortimana koji je također mamimo , pa makar na dodir guze o tkaninu i teksturu, makakvi, k'o  da je bila jedna jedina u cijelom prostoru, produžila sam korak i za tren oka stigla do nje , utonula sam u tu njenu raskoš i mekoću, al onu an taman mekoću, ni previše ni premalo , znala sam da sam istovremeno poprilično potonula i na svom tekućem al kog briga - kupljeno ! Usprkos il unatoč svemu isplatilo se. U njoj se osjećam k'o u svom malom vlastitom bunkeru koji me štiti sa svih strana i nježno grli od sumraka do zore .
Kažu , a neki i vjeruju da su i stvari žive ,
i ja sam jedna od vjerujućih. " Stari " namještaj sam takoreć za " dž " prodala novopečenom bračnom paru iz Gračaca il Gospića , ne sjećam se više ,jer jer kaj ne platiš na mostu, platit ćeš na ćupriji. Čisto da zadovljimo Svemir. Dobro njima, dobro meni.

Život nije fer, jel da ,mh.
Ima i nema veze s temom, kak si ga ko pročitala, jel ?!

U svoju obranu imam za reć - ništa. To sam ja i to je moja shauma, čitajaj ; životna shema po kojoj funkcioniram. Eventualno pripomenuti da mi je dopizdila moja " stara " kutna " , također udobna ali dosada , ma dosadilo mi zapravo sve kaj me podsjećalo na vrijeme prije " nečega " , o tome neki drugi puta i to možda.    

Smiješno kak se lako odlučujem na drastične promjene, a teško na one kud i kamo manje drastične . Još uvijek se ne znam nositi sa stvarima poput - kako se riješiti komada nakita kojeg ziher više nikad neću stavit na sebe, promijeniti parfem  ,..il skinuti sa sebe stari dzemper.

Link