Putovanjem po galaksiji riješite se stresa.

Proslo je vec 9 godina otkad sam preselila u Svedsku... potpuno jedan nov zivot , novi poceci , novi usponi , padovi , iskustva, spoznaje o sebi , o drugima... ...sve je to zivot i tako treba biti...
Kako se ono kaze : - Ucimo dok smo zivi ,a umremo glupi.
Mozda ne glupi , nego svjesni koliko smo bili u zabludi oko mnogo toga, koliko smo malo znali...

Tek sam se vratila sa godisnjeg , kojeg provodim u Istri , najvise zbog tate , svog doma i prijateljica...i svake godine me obuzme tuga kad ih vidim nakon godinu dana... koliko su se promijenili.
To nije toliko fizicka promjena ( iako i ona postoji , kao i kod svih nas )...vise promjena kao osobnosti , razmisljanja , ponasanja - kao da se pomalo sve gasi...
Tocno osjetis tu prolaznost , teme se mijenjaju , nadanja i ocekivanja su svedeni na minimum ( dovoljno je svatko prevaren i povrijedjen da bi vjerovao u bajke i cuda ) , planovi se rade na kratkorocne staze...

Naravno , sve to isto vrijedi i za mene ...jedina je razlika sto kad se odlucis na korjenitu promjenu moras se boriti da isplivas i dovedes sebe u stanje mirne plovidbe i time kao da se boris sa vremenom , jer znas da ga nemas bas puno...

Znam , nisam ista osoba , ona koja sam bila, kao ni oni.... neke otezavajuce stvari su me natjerale na promjene , za mene bolje... npr. u pocetku nepoznavanje jezika , oduzme ti mogucnost razgovora, rasprava ... mozda mi je netko slistio sve po spisku , a ja sam se samo smjeskala ...ili me pohvalio , a u sebi sam mislila - o cemu se ovdje radi ??
To ti daje mogucnost za vise razmisljanja i ucenja...

Na razlicite nacine starimo. To je cinjenica. Ovisi sto je tko ocekivao , stvarao ili rusio ...ali ono sto je svima potrebno je MIR. Mir u dusi , srcu i glavi...
To je najcesce sto cujem i sto sama stvaram...

Oke...bilo te lijepo čitati mada...tvoj zapis je pun i čežnje..i sreće radi vlastitog uspjeha....čestitam jer..nisam spremna takvo što učiniti....no...budi sretna tamo gdje jesi..a kada to više ne bude tako ..ali ako ne bude...uvijek se možeš vratiti....vjerujem da možeš.
To su dva različita svijeta pa...uživaj i tu i tamo:-)

:)*

Oci-Boje-Duge, lijepo te citati ovdje. Drago mi je zbog svih tvojih zivotnih uspjeha.Bravo za tebe! Razumijem te u potpounosti i sama sam prosla taj put, dolaska u Svedsku, ucenje jezika i svega ostaloga sto je bilo potrebno. A i to sto kazes sto dozivis kad odes na godisnji odmor poznato mi je. Mijenjamo se svaki dan. Ucimo i prihvacamo to sto nam treba za sto bolji zivot, to je po meni jedan put koji trebamo preci dok imamo vremena ovdje.
I ja veliki znacaj dajem miru u srcu i dusi, uspjela sam to izgraditi u sebi i odrzajem to stanje koliko god je moguce jer zivot ima dosta toga sto treba dovesti u sklad s tim osjecajem mira.
Za mene je to jedan izazov i dan danas.
Sto sam starija sve mi brze prolazi vrijeme i svjesna sam moje prolaznosti, nesto prirodno i mislim da je velika privilegija docekati sto veci broj godina u zdravlju i zivotnom zadovoljstvu i jos puno toga sto zivot cini ispunjenim. I zato sam zahvalna na svakom novom danu.
Svedska je lijepo mjesto za zivot sa svim sto ga cini.
Lijep pozdrav, sretno i dalje u svemu. Kram :)

Oči, lepo te je opet čitati :)

Kužim te, sindrom praznog gnijezdo fakat zna bosti
i oči i dušu.

Tako se osjećaš jer imaš roditelja, obitelj, prijatelje...ja sam kao rak-samac, nemam nikoga, pa i nemam tih osjećaja...ali lijepo je u Istri, iako se meni svodi na jedno mjesto, ali sve me podsjeća na ono što je bilo prije...pozdrav tebi očice, long time no see, zagrljaj

Okice, lijepo da si svratila, dugo te nije bilo, ali sjećam se da si krasno pisala dok smo se još svi dobro zabavljali:))
Nadam se da si se dobro snašla, i piši slikaj svoje najbolje trenutke, za one loše nemamo više vremena:)

nice 2cu :)

majkumu ma što ta svecka ima da je tako mamljiva