Poezija litre i vode

Moja draga,

Vidim prva pisma i poruke,
stidljivo uobičajene.
Sastanci u Gradskom parku, treća klupa
Od Starog kestena.
Želja prikrivena nervoznim smijehom
I nebitnim temama.

Moja Erato,

Zbog tebe sjedam, s perom u ruci
Stidljive stihove pišem, pokušavam.
Svjestan da nema pravih
Riječi koje mogu
Opisati zlatne zrake Sunca,
Što ti miruju na ramenima.

Moja noćna moro,

U znoju i drhtaju se budim,
Progone me nemani strašne
Moje dvojbe i pitanja.
Ako jednom uđeš u zbrku mog života
Da li ću biti dovoljan, da li ću moći
Učiniti da ti srce pjeva?


Moja jutarnja molitvo,

Kad Sunce probije jutarnju maglu
U zvuku ptica se budim,
Pa se obratim onome koji me sluša.
Zaželim da plavi uvojci uvečer
Dočekaju san na mojim grudima.
I pitam se, Neznana, da li će ikada?