Maslinovo ulje prodajem

Pokojni...
(neću ga oslovit imenom nije u redu po mom sudu)

Pokojni moj susid i otac mog pokojnog prijatelja, a partizanski borac od 42 do 45 koji je prošao sve od Mosora, Biokova, Neretve, Sutjeske, Vrdova pa sve do Trsta posli rata se vratio u selo, demobilizira i nastavio živit život običnog seljaka, život od škrte zemlje, od čuvanja ovaca pobunio se protiv količine oduzete ljetine, i stoke koju su tribali dat u zadrugu a i sami su bili gladni.
Digao je glas jer je mislio da njegov glas kao prekaljenog Partizana, borca hrabroga i ranjavanog nešto vridi ali su ga drugovi komesari i odbornici koji su tu odluku provodili a mahom ljudi koji su cili rat proveli u selu navodno radeci za "našu stvar" potužili za kontrarevoluciju i skretanje sa kursa i linije te ga dalu uhapsit pa ga OZNa i milicija odvela u Split gdje je lipo odleža koju godinu na Katalinića Brigu i otrpija pokoji pendrek po leđima dok se nije po njihovu dozva pameti i onda su ga pustili doma.

Kad je doša kući a štaće šuti muči kopaj polje pazi ovce i drž jezik za zubima ali je jedanput u kući u nekom razgovoru di su opet prigovarali na postupke nove vlasti opet reka reka nešto u stilu "ali to nije tako jer drug Tito je reka..."
A onda ga je mater zaustavila ričima,
"a sinko moj daj se više nauči da ima više Tita da ti tvoj Tito i njohov Tito nisu iste osobe".


Eto toliko o tome.
Živio dragi drug Tito!!!
Ali čiji Tito to je pitanje???

A istina da je to otac od mog jako dobrog prijatelja nažalost pokojnog i susida i da je uvik na zidu u dnevnoj sobi visila slika pokojnog oca u partizanskoj odori i njegova odlikovanja a od devedeset i neke je uz tu sliku na zidu stajala i slika tog sina u odori Hrvatske vojske u kojoj je časno i hrabro branio domovinu i obitelj.
I tako i sad u toj dnevnoj sobi na zidu vise slike to dvoje istinski hrabrih boraca za slobodu i mir a ne za povlastice i stanove i tko zna kakve još privilegije.

Bog im dao pokoj vičnji jer i da nisu bili Partizani ili Hrvatski vojnici iza njih bi ostao "glas" da su bili vridni i pošteni ljudi.

A vi povlastičari stanari nacinaliziranih stanova i ostali takozvani polusvjet koji se poziva na antifašizam za kojeg je svoj život dao i moj ujac ni danas mu se grob nezna ali negdi put Neretve je pogunuo, e vi...

Vi možete pjevat...

MI KROČIMO SMJELO
MI DIŽEMO ČELO
MI GROMKO STIŠEMO PEST,

i na kraju podviknite glasno PET pa puhnite Jarcu pod rep.

I nastavite i dalje lagat jer kako stara poslovica kaže,
u laži se niko ni udavija ali se obraz izgubija.

SFSN

HAJDUK ŽIVI VJEČNO

o.s.dućan ne radi, neda mi se radit, e.

Jako poucna prica !

Smert fašizmu, kurac komunizmu.

Mojih predaka je bilo na obje strane.

Sa mamine strane partizani, a sa tatine jedan ustaša, a drugi domobrani.

Ujak partizan od 44. bez lijeve noge, amputirana mu u kuku, plus dvanaest metaka popijenih u istoj akciji. Doživio 94. Dobio u Bačkoj kuću folksdojčera, i nakon 6 mjeseci vratio ključeve, jer kako je govorio nije mogao u tuđem. Otišao u Zg, radio u RIZ-u dok je mogao, i pemzija.

Tatin stric ustaša ubijen odmah poslije rata od strane crnogorskih partizana. Naravno bez ikakva suda. Moj djed domobran završio na križnom putu, a uspio pobjeći, te se krio dok nije proglašena opća amnestija. I ustaša, i domobran samo su bili za ndh, a blage veze sa politikom ni o politici nisu imali.

Ajmo si dati mira, i pustimo to povijesti.

Ali kako kad samprozvani antifašisti non stop u borbi protivfašizma kojeg je nešto bilo pod talijanskom okupacijom, i nigdje drugdje. Ostalo zlo je bio nacionalsocijalizam, ali to se valjda ne smije reći, jer bi se odmah povezivalo sa ljubljenim socijalizmom koji se samo u sitnim detaljima razlikovao od rečenog nacionalsocijalizma.

E sad više neću pisati jer moram uživati u živciranju antiMPT pokreta.

Komunizam je možda u početku i slijedio neke ideale ali s vremenom se u pretvorio u diktaturu. A idolopoklonstvo prema Titu nije bilo ništa bolje nego kao prema bilo kojem monarhu. Partizani su počinili mnoge zločine i likvidirali dosta ljudi ali antifašisti imaju u oku slijepu mrlju za takve činjenice.

Jugo nostalgičari tvrde da se lijepo živjelo tada. U nekim segmentima i je kao kao što je besplatno zdravstvo školstvo itd. Ipak najbolje su živjeli partijski poslušnici. Ako je netko otvorio privatan posao ili radionicu država bi mu opalila gadan porez. I često se zaboravlja na Markovićevu reformu koja je pokazala kolika je država ležala na trulim ekonomskim temeljima, na dane redukcije struje ili benzina kad su auti vozili po sistemu par nepar i slično.