Davno, davno
Pustiću moru suzu modru,
za jednu ljubav što bila je davno,
davno, davno kad života proljeća, ljeta su bila krasota,
kad jesenske kiše bile su vedre,
a zime, tople,
kad grijala me tvoja lipota,
a tvoja guza u mome krilu,
topila svaki snjeg i led je života,
kad duša je cvala a srca dva skupa su kucala,
tik,tak, tik,tak,
i oni osjećaj sreće što izgubio se u fortuni mora život i vratit se,
neće, neće.
HAJDUK ŽIVI VJEČNO
p.s.dućan ne radi, neda mi se radit, e.
10.06.2025. u 12:02 | Editirano: 10.06.2025. u 12:02 | Dodaj komentar