she is the ......

Pa kaže antifa da 1945- te je život pisao romane.
Romantično joj je pogubljenje 100 000 nedužnih građana s kojima četnici nisu znali kud bi, pa najlakše ih je bilo pogubiti javno. Ljudi su svršavali romantično uz ceste, jarke, ponore i jame, ili po šumama.
Ti isti oslobodioci koji su otimali i ubijali imaju djecu koja pišu po portalima i izruguju se žrtvama paleći krijesove.
Jasno je što su i tko su u Evropi oslobodioci, ali ovi u Zagrebu to nisu bili.
Prevladavali su osvajači sa istoka,krvoloci i divljaci. I ovi domaći izdajnici koji su dijelili
s njima plijen su danas i dalje na svim vodećim mjestima, zato se razmnožava kriminal i mržnja. Ustaša nema odavno,i odgovor su na surovost vremena, a da bi se prikrilo pravo stanje u državi, opet se optužuju nevini ljudi koji žele svoju uređenu državu. Zato je 500 000 na koncertu Marka Thompsona, jer da su to sve ustaše, situacija bi bila puno drugačija.
Jedan ne čovjek je davno bio na krivoj poziciji, dok drugi danas spaja svijetove.

Ako se mene pita ja volim ljude koji vole svoj identitet i mogu biti i vanzemaljci, ali ne ugrožavaju moj dom i život.
Mir do neba.

Eto, i ljubav dođe baš kad treba:))

Čitaj mi, mama, ono pismo
koje je pisao nama tata
kada je pitao kako smo
usred onog strašnog rata.
.
Čitaj mi, mama, njegove riječi
iako ga nema više
svaka me njegova riječ usreći…
Čitaj, mama, što tu piše!
.
Da je dobro tata, tu piše
sve je u redu, brzo će doći…
Al’ nije se vratio nikada više
nestao je jedne kišne noći.
.
Čitaj mi, mama, ne plači više
možda tatu tvoja suza boli,
čitaj mi ono gdje tata piše
da nas svim srcem ljubi i voli!
.
Čitaj mi, mama i ne plaći više…

I vječito pitanje, treba li se baviti s ljudima ili stvarima koji te vesele.
A vesele me uvijek sjećanja na neko sretnije vrijeme kad nisam ništa znala uznemirujuće.
Kažu da glazba spaja ljude:)))

Wasy, to je tako okrutno...
I tužno.

Bzdna sam od 6 ujutro, i mislim si još malo izležavanja, ali ne:))
Previše sam aktivna, bacam se na doručak i jedan poziv mijenja svijet:))

Budna

Na žalost je...

Moj tata je odrastao
bez svog oca..

Žao mi je, tu nemam riječi...

A u Zagreb nisu ušli
pravi partizani..

Neg presvučeni(četnici koji su
okrenulu kikardu s crvenu zvezdu)
čarapani

Uprkos svemu što se danas događa treba orevladati te ružne podsjetnike, samo teško kad budale potenciraju i glorificiraju
tragediju pod pobjedu.

Ja prave partizane
Poštujem...

Zna se koliko je Hrvata
bilo u partizanima..

A i zna se koliko ih je
nestalo od 1945-1975..

Sve se to zna, samo se namjerno iskrivljuju svjedočanstva, tako je u svakom ratu.

Ja bih završila temu, moram krenuti.
Život ide dalje, uljepšat ga treba, odbaciti ono što nas smeta i samo naprijed, slažeš li se?

da

Nosim ravnicu u osjećajima
Nosim stihove, nosim zvuke
sevdalinke svirane u tonovima
tuge i nostalgije.
Nosim snove izgubljene
u noćima samoće.
Nosim gorčinu u buketima
lucidnost i bezumlje.
Nosim suhoću svojih očiju
koje plaču još od djetinjstva.
Nosim noći pune mjesečine
Nosim polja suncokreta
Nosim dvorište puno sunca i ptica
Nosim dugu čežnju
Nosim jedan grad ukraden od boli
Nosim malu kuću, okrečenu u bijelo,
na čijim sam stepenicama
učio da vežem pertle na cipelama
Nosim melodiju uspavanke
koja umiruje moje srce
jedan glas bez zvuka
koji kaže :
Tako si velik i tako mali,
živote moj.

Da, da i da i yess.

Wasy, i opet nemam riječi...
Umiremo tiho i sami svaki dan, sve dok nam ne ugasne se svjetlo.

https://youtu.be/i41qWJ6QjPI?si=-Sl59Udz2DsfTVrU