Maslinovo ulje prodajem

Na terasi ljepog grđanskog stana, stare secesijske zgrade sa pogledom na Tuškanac dva mlađahna dečka ispijaju beskofeinsku kafu i ležerno pričaju.

Dečki su onaj đir, ljevoliberalni, intelektalno umjetničkih razmišljanja, frre lav, frre Palestyn, no kapitalizam, no inperijalizam i sličnih bla, bla...

Upoznali su se preko interneta na stranici za istospolne osobe i tako je David poslje dugog dopisivanja stigao u goste kod našeg Alexa.
Susret i noć je ispunila sva njihova očekivanja, i sad poput zadovoljnih mačića predu tu na balkonu.

Alex imaš ljep stan?

Da Davide taj sam stan nasljedio od dede, znaš on je bio Partizanski komandant i poslje oslobođenja Zagreba mu je dodjeljen.
Prije njeg je tu živio neki Ustaški oficir.

Davide i ti imaš Zagrebačke korijene, pričaj mi o tom?

Da mi smo stara građanska obitelj i moj djed je ovdje posjedovao ovdje cijelu jednu zgrau kao ovu i imao je svoj lokal u prizemlju ali kako smo mi Židovi, Ustaše su nam to sve oduzele i sve ih otjerale u logor a uselili su tu neke svoje oficire.
Djed nije preživio ali baka nekim čudom jeste preživjela skupa sa mojom majkom tad malim djetetom strahote logora.

I šta je bilo dalje, kažeš da ti majka živi u Izraelu?

Da, jer kada su izišlebiz logora vratile se se tu i živjele toj zgradi u svom stanu ali su im tada nove vlasti ponovo oduzele cijelu kuću i taj stan a njih preselili u mali podrumski stan, hladan, vlažan i neuvjetan a baka je preživljavala čisteći stanove novouseljenih stanara.
Baka je tad iskoristila prvu priliku koja se pružila da otiđe jer joj je sve bilo prebolno a život surov i tako se internirala dobrovoljno u Izrael.
Al znaš Alex ja ne podržavam to što Izrael radi Palestincima.

Znam, znam Davide al to je jedna beš tužna priča.

Da, je.
Znaš baka i mama su uvjek patile za Zagrebom i nikada im nije potpuno sjeo onaj život dolje iako su se dolje jako dobro snašle pa su poslje rata 90tih podnjele zahtjev za povrat imovine u Zagrebu ali od tog nije bilo ništa.

Da Davide nažalost to je tako i ova Hrvatska država kao i NDHa je produkt grbeži kapitala čak i fašizma ali ja i moji drugovi težimo borimo se protiv tog.

Nego Davide bilo bi interesantno da znamo adresu gdje je tvoja obitelj živila u Zagrebu pa bi poslje mogli otić to posjetit i mogao bi majci bar fotografije poslati da je malo podsjeti na Zagreb ako ona to želi.

O da, želi ona to, dapače rekla mi je da to napravim obavezno a evo i adrese te zgrade.

Ma čekaj evo čitam adresu, pa to je moja adresa, to bi tad bila baš ova zgrada?
Nemoguće.

Stvarno Alex to je ta adresa, to je zgrada koja je bila u našem vlasništvu kao i ovaj stan?

Davide kako vaša zgrada, vaš stan??? To je moj stan.

Da Alex to je trebala biti moja zgrada i moj stan ali nam je triput oduzet, od Ustaša od Partizana pa od RHa ne provođenjem pravedne denacinalizacije.

Davide to je moj stan, on je oduzet od Ustaša a i od buržuja i lihvara što to govoriš, tako se gradilo pravedno društvo?

Alex moj djed je bio ugledni obrtnik a ne lihvar, što to govoriš i nije pravednje društvo da tek izišlu iz logora zenu sa malim djetetom izbaciš iz njena stana u posrum?

Da ali ti Davide zaboravljaš tko ti je majku oslobodio iz logora?

I tako, riječ po riječ, prijepor po prijepor, David se spakuje otputuje za London, Alex osta o dedinu stanu i obojica se ponovo ulogiraju pod novim nickovima na stranicu za trženje partnera.

HAJDUK ŽIVI VJEČNO

p.s.dućan ne radi, neman kad radit od pisanja blogova, e

svasta

Oteto-Prokleto !

Vidis ti sta sve Svemir moze spojiti !? Decki ce pronaci svoje srodne duse, ne sumnjam u to

Priča je najvjerojatnije fikcija, ali poanta je gotovo zastrašujuća.

I onda neke i ovdje svršavaju na osloboditelje.

Oslobođenje Zagreba ? O da . Recimo mog pokojnog djeda su Nove Vlasti oslobodile brige od vlastitog krojačkog salona u Vlaškoj........
Naime konfiscirali su ga .......
Konfiscirati - prijevod - ukrasti - ono što je svojim rukama stvarao nekih dvadesetak godina..........

Uglavnom su pobjednici uvijek oslobađali.
Taj 2.rat je najveća tragedija našeg naroda...toliko smo se podijelili da i sada,toliko godina nakon vodimo taj rat.
U mojoj obitelji ,bližoj i široj bilo ih je na obije strane i znam da je puno takovih sudbina.
I šapatom se o tome pričalo.."mali,da nisi slučajno vani to kome spominjao".
Treba gledati naprijed.

Istina dovla, i kod mene su bili na obije strane, al nakon rata , partizani su pomagali ustašama da kidnu, ovi ustaše su čak došli neki i do Sjeverne Amerike, Čilea, Švedske , a poslije su oni pomagali partizanskoj djeci ---- da dođu kod njih..........
Uglavnom, obitelj je uvijek spašavala članove obitelji neovisno o političkoj opredijeljenosti..........
Valjda nas je zato toliko puno i preživjelo...........

Ali i to Ustaše i Partizani uzmi uvjetno, puno njih nije imalo izbora, jednostavno su prisilno unovačeni u neku od vojski ........

Znam.

Hm, nažalost priča je velikim dilon istina a malin dilon fikcija, a zaplet bi na kraju bio potpun da sad u stanu živi neki najnovlji stanar jer je devedesete tadasnji vlasnik oficir JNA se zajedno sa svojon armijon izmjestio na neko drugo misto.

Tako ako je nekom do još zapleta neka izvoli, ali priča opet ostaje strasna i tužna

Povjest pišu pobjednici ali ne pamte ljudske sudbine, nažalost.

Ali poanta je u tomu da kad jednu diktaturu zamjeni druga pa makar to bila i diktatura proleterijata tu baš i nema nekog sritnog oslobođenja al ok i tad su se lj7di borili vjerujuc u slobodu i pravdu isto kao i mnogi i prije njih i poslje njih.