Povijesna istraživanja Presvetog Otkupitelja

autor: Mr.sc. Silvije Filipović / English - Croatian - Latiin edition, published: 14th April 2024
Lux in Arcanum, Biblioteca Apostolica Vaticana

SAŽETAK – Hrvatski jezik

Presveti Otkupitelj iz Osinja - Ovo je jedna od najstarijih ranokršćanskih crkava ikada sagrađenih u Hrvatskoj (i većem dijelu Europe) čiji su elementi vidljivi i danas - Bazilika Presvetog Otkupitelja u Opuzenu, na otočiću Osinj, blizu ušća rijeke Neretve u Jadransko more, sagrađena (547. godine) u 6. stoljeću (Kološanima 1:13). Izgrađen za vrijeme cara Justinijana (Justinijana Velikog, istočnorimskog cara 527. - 565. AD, također poznatog kao. Justinijan I.) za vrijeme njegove reconqueste, nakon što je njegovo carstvo uspostavljeno sa središtem u u Raveni, u Italija, nalik na arhitektonsku tradiciju svetog Vida (iz Ravene), mreža crkava i tvrđava izgrađena je po cijelom Jadranu. Jedan od takvih - budući da je ovaj kasnije posjetio sveti Franjo (iz Asiza), utemeljitelj franjevačkog reda 1212. (posjećujući susjedni samostan sv. Marka i Luke na istom otoku tijekom svog drugog povratka s hodočašća u Siriju) jest i ovaj sakralni objekt. Crkva Svetog Otkupitelja bila je utvrđena zidinama na Gradini / uz brdo Kabo (ne treba zaboraviti s još jednom crkvom sv. Ivana (Krstitelja), koja je bila na istom otoku sagrađena u 12. stoljeću (na drugom brdu Kab(a)o - i susjedno sidrište - Uplov) i koja je svečano korištena do 1911. godine.

Većinu zgrada uništile su turske osmanske snage 15. travnja 1570. kada su ubijeni franjevački gvardijani i vikari (provincijski definitor fra Petar (plemeniti) Grupković i fra Nikola Kežić - vikar, a fra Blaž Stipurinović odveden u Stolac i tamo ubijen). Preostale dragocjenosti iz crkve samo dan prije opsade odvezene su u franjevački samostan u Sućuraj (Hvar), a zatim u samostan u Zaostrog i tako donekle spašene (inkunabule, crkveni inventar, ruho i dragocijenosti).

Budući da je kompleks Gradina Osinj (76 m nadmorske visine) i ranije bio mjesto žestokih borbi, te je u prošlosti više puta prelazio iz ruke u ruke (Rimsko Carstvo, Dubrovačka Republika, Venecija, plemstvo Vlatkovića i Vladimirevića, posljednje groblje plemstva Nonkovića), kasnije je mnogo kamenja utrošeno za popravak crkve sv. Ivana. Tijekom istraživanja i popravaka ove crkve, tijekom radova don Sikavice u XX. stoljeću, u crkvi sv. Ivana pronađeni su i elementi crkve Presvetog Otkupitelja.

Izbor lokacije 1. sakralne građevine i naselja na otoku Osinju uključujući i kasniju fortifikaciju uvjetovao je skriveni tunel između kompleksa brda Gradina i špilja Periete (Perlete) koji vodi do uplovskog sidrišta koje je danas uglavnom ili potpuno nedostupno (blokirano-zatrpano) zbog prirodnih potresa, oružanih sukoba ili namjernog uništavanja iz obrambenih razloga.

Franjevačka provincija sa sjedištem u Splitu, Hrvatska, promijenila je ime i od 1743. (do danas) posvećena je Presvetom Otkupitelju, u čast - ovoj crkvi - i 1. franjevačkom samostanu u Dalmaciji podignutom u Opuzenu uz crkvu Presvetog Otkupitelja. Tako otok Osinj, ima do sada 3 poznata sakralna objekta, crkvu (baziliku) Presvetog Otkupitelja, samostan sv. Marka i Luke i crkvu sv. Ivana Krstitelja koji svi (osim sv. Ivana) prethode dolasku sv. Franje na ovaj otok u listopadu 1212. godine (Marko/Luka samostanska zgrada na Gradini na otoku Osinju, kao susjedni kompleks crkve sv. Otkupitelja), dok podizanje samostana seže 2 godine prije, do 1210. godine, 2 godine prije Svečeva dolaska.

Kompleks Svetog Otkupitelja na Osinju - izgrađen je u isto vrijeme, od strane istih kipara i majstora kao i Eufrazijeva bazilika u Poreču, Istra.

Isti - Otkupiteljski naslov - ima i crkva i mauzolej poznatog hrvatskog kipara - Ivana Meštrovića - sagrađena u Otavicama kod Ružića - Dalmacija.

Kameni arhitektonski elementi, za ornamentiku bazilike Svetog Otkupitelja na Osinju, i kapiteli, izrađeni su od poznatog bračkog vapnenca, dodatno profilirani i klesani od strane klesarskih obrtničkih radionica u Naroni, gdje je pronađena i ostava bizantinskog zlatnika iz Justinijanova doba (1901.), što svjedoči o fundaciji, u blizini nekadašnjeg rimskog foruma (južna strana).

Nasuprot tome - 477 godina kasnije (1024. godine), nakon Svetoga Otkupitelja, sagrađena je nova crkva u trnovskom dijelu Opuzena s titularom Uznesenja Djevice Marije (Marije Velike) kao i pulske, senjske i zagrebačke katedrale, s hrvatskim glagoljskim natpisom i godinom podizanja - na zvoniku (zapadna strana), 30 godina prije Velike Istočno-zapadne šizme, pruža dokaze da je koristila i zapadni latinski obred te da su njome, kao i svim opuzenskim crkvama do Drugog svjetskog rata, upravljali franjevački fratri.

Na Gradini, najvišem brežuljku na južnom kraju otoka Osinja, koji se nalazi ispred ušća Male Neretve, još uvijek postoje ostaci kasnoantičke utvrde i građevina u njoj. Tvrđava je u osnovi pravokutnog tlocrta, površine oko 50 x 70 m, ali zidovi ne idu u ravnim crtama jer prate konfiguraciju terena. Zidovi su prosječne debljine 0,70 m, a sačuvana visina je do 7 metara. Na nekoliko mjesta vidljivi su ulazi i četverokutne kule koje odskaču od zidne ljuske. Unutar tvrđave nalaze se ostaci izdužene pravokutne građevine bazilike Svetog Otkupitelja složenog tlocrta koju čine polukružna apsida ojačana s tri kontrafora, bočne prostorije i narteks. Prosječne debljine zidova su 0,60 m, sa očuvanom visinom do 2,40 m u apsidalnom dijelu. Unutar crkve sačuvan je in situ položaj oltarne pregrade čiji su ostaci ugrađeni u srednjovjekovnu crkvu sv. Ivana Krstitelja na sjevernom kraju otoka. Najveća vrijednost lokaliteta je izvorna očuvanost arheološki neistraženih ostataka koji su iznimno važni za proučavanje kasnoantičke fortifikacijske i sakralne arhitekture na ovom dijelu Jadranske obale.

Link

https://www.youtube.com/watch?v=aAao-fNIXDc