put i povratak

 
u zadnje vrijeme dodjem ovdje i zapitam se kako cu sad opet imati priliku vidjeti za sto sam sad opet kriv, pa pozelim reci ta to nije u redu, nemojte tako ljudi, ta gledajte kud to vodi, i svejedno jos pozelim reci, ne morate tako, nije to nacin, ako vas zanima, pitajte i reci cu vam, postat cu C/P pisama njoj, ili ako zelite iskreno evo vam velim da ne mislim da cu takvih izleta vise dozivjeti, i da vam kazem da zelim tako prestati misliti, a to je jedino moguce ako povjerujem u nesto drugo, no to ne mogu prije nego tek tijekom, a zar uostalom nije istina da su najvece radosti one bas one za koje dok ih prozivljavas ne pomislis, ta gle, ja nisam vjerovao da je to moguce?!!
uglavnom, pomislim, ta ako svi ti ljudi me krive valjda to ima nekog smisla, no pitam se zaboravljaju li pri tome, ili ja zaboravljam da je sva ta krivnja, ili smo svi toga svjesni, dakle da je sva ta krivnja moguca samo zato jer oni koji nam tu krivnju predaju nesto nam uistinu znace, samo zato si mozemo naslagivati taj teret. no to nije nesto sto sam htio reci, kako me samo misli znaju zavarati, htjedoh reci nesto drugo:
Pa si mislim: ta svi ti koji ti tu daju tu krivnju, koji tu gledaju, nisu valjda svi u krivu i onda se osjecam kao kreten jer mi nije jasna ta krivnja moja i otkud mi ona... a oni to ne govore, kao da uzivaju u sutnji, kazu kriv si, i uzivaju, ili uzivamo u osjecaju moci koji takav osjecaj pruza, nitko da objasni.
I onda sam isto kriv jer ne prepoznajem svoju krivnju, isto. No, onda nesto jos prepoznajem, naposljetku nesto korisno u svemu tome....
kad mi krivnju namecu, ne mogu se samo tako osjetiti krivim, osjetim tada samo pobunu i bunt protiv onih koji me kritiziraju, mozda ju zato ne osjecam tada, jer mora da postoji kad ju tako vide? sigurno je utemeljena i postojeca?
Dvojba je sad jasna: kako nekom izreci da radi krivo, a da pri tome ne izazoves bunt. a da ga se pritom ipak potakne na preispitivanje?
i tako, eto to sam valda htio reci...
 

je daki pa sam morao sve nanovo natipkat...

Bolje je bilo ono bez struje....barem sam pročitao cijeli blog ..ovako...ima posla do jutra....

hm, zasto? pa zato jer ono sto radim ne dovodi do one radosti za koju to cinim... onda se osjetis krivim?

Ima jedan lijek za to..... digneš ruke iza glave, staviš noge na stol , duboko uzdahneš i kažeš: boli me kita....

neznam ja tako.. kad me nije svejedno, valjda je to point, onda bi da promijenis nesto, zato si i uzimas odgovornost i posljedicno krivnju, jer samo tako mozes i dalje mislit da nest mozes napravit, a to nekako moras mislit, dok nesto ti je stalo, zar ne?

da, to je problem....htio bi nešto popraviti,a štogod radiš ne radiš dovoljno dobro....a stalo ti je da napraviš čim bolje....i onda se još više trudiš, i onda si još više kriv.....OOOOO krug začarani....

daki, hm, kako rekoh ne radi. krivnja se naposljetku mjeri uspjehom neceg. a ne samo vjerom unaprijed jer katkad mozda ono sto vjerujes nije namijenjeno icem osim da te, da tako velim 'nauci pameti'?

da siki, odgovornost jest teret. okej, rekosmo sve sto je trebalo reci, valjda, pa sad cemo vidit dalje. lakunoc.

noć daki, sweet dream...