Dodire Sunčane
pamtim.
Ustajem
kad mi Sunce moje,
nježmo,
čelo takne.
U meni se
nešto makne.
Brzo, u hipu,
spreman za velika djela
trzajem se dignem.
Omirišem zrak.
Pa još jednom,
da mi ne promakne
ako se i ne pomakne
u blizini
nešto pojebljivo
da je stignem.
jer se tek tako,
reklo bi se džaba,
ne dižem... ;)
Link
29.10.2024. u 12:29 | Editirano: 06.11.2024. u 5:21 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara