put i povratak

 
to je ovdje ocito apstraktni pojam.
proslu subotu bili smo na nekom izletu. i prolazili pored nekog osamljenog kamena koji se, kako to u narodu biva, zove krvavi kamen. tako se zove, najvjerojatnija ce prica, zbog toga sto su se ljudi tamo mlatili oko granice. (sto je meni zapravo besmisleno, jer je kamen bas ok granica, al kajjaznam negdje na granici su se ocito mlatili zbog granica.)
to, i jos ponesto navelo me da razmislim o pitanju podjele teritorija i nastanku svadja. uvijek sam, katkad valjda i neopravdano lako pronalazio te analogije, pa rekoh, mozda se svaki sukob medju ljudima moze smatrati kao povredjivanje necijih teritorija, granica, ili kako vec. ali, sto je teritorij, u slucaju kada ne dijelite nista osim rijeci. pa cak i kada naizgled nema nekih (opipljivih) interesa ukljucenih u sukob, sukob je moguc. zasto?
interesi ipak postoje, pa cak se i ponos moze smatrati interesom. no ponos je samo specificni primjer neceg o cemu cu nesto reci, pitanja sigurnosti.
dakle, meni se cini nekako da je onaj teritorij u kojem se ljudi osjete ugrozeno katkad pitanje nekih uvjerenja, na kojima temeljimo zivot. u redu, sad tu ide jasno i veca tezina koju dajemo skladu stavova s ljudima koji nam vise znace (u prijevodu, onih od kojih ocekujemo vise). dakle, pitanje stavova je ovdje kljuc. i to ne nuzno u smislu ratova mema (ako sam dobro skuzio onu knjigu o sebicnim genima koju iz lijenosti nisam procitao ali mislim da sam nekako iz pricanja mozda pohvatao bit?), vec je to teritorij koji svatko od nas zeli krvlju i rjecju braniti: nase stavove...
zasto? pa zato jer su stavovi nesto na cemu temeljimo zivot. i nesto kako si objasnjavamo postupke i odluke koje donosimo ili smo objasnili neke koje smo donosili. time, svaki napad na teritorij nasih uvjerenja je napad na nas zivot, time i nas same. interesantno je pri tome primijetiti da mozda postoji bar jedan nacin za izlazak iz tog problema: jer stavovi su utemeljeni na osobnim iskustvima, i nisu jednako primjenjivi niti ih je moguce jednoznacno preslikati s jednih na druge, cisto stoga jer smo razlicito dozivljavali zivot.
Znaci li to da je diskusija nemoguca? zaista ne, ali svatko bi trebao imati na umu ovu cinjenicu o kojoj pricam. eh, da, i onaj na govornici isto.
zasto se zapravo stoga shvaca tudje razlicite stavove, kao narusavanje naseg teritorija? hm, kao da je ovdje primjenjiva ona tvrdnja otprije: knowing makes a barrier for learning. mozda smo odvec kruti u ucenju za znanje, zeljni znati a nespremni prihvacati...?
no, lakoca u tom slucaju nikako nije evolucijski nacin. ali cini se da se u drustvu itekako nesto mijenja u tom smislu. bar u nekim onim hm, alternativnopolitickim strujanjima.
znanje vise nije vrijednost koja se toliko cijeni koliko sama mogucnost spoznajnog procesa. (u novim nastavnim programima sve se vise razvija ne toliko ucenje koliko heuristika.) napad na nas apstraktni teritorij (nase stavove) nije otkidanje dijela korpusa i tijela koje nas hrani. zapravo bi ga valjalo gledati kao mogucnost za prosirivanje tog teritorija.
 

klap-klap. ja sam doduše i dalje zatucani tvrdoglavi individualist, al ovo je fino za ponjušit...onak nekak ko kad medo s ruba šume njuši krmiće koje netko na proplanku roštilja... ;)

disclaimer: ovo bi _mozda_ vrijedilo kad bi ljudi bili idealizirani (fizicarski ideal: let's assume a spherical chicken) no ljudi se i emotivno angaziraju vezujuci se za svoje stavove... takva vrst vezanosti je ono sto okida sukobe, IMO, i prije negoli se u razmisljanje uplete blagonaklono apstraktno bice u nama.?

Većina se svađa zbog love i inih prizemnih interesa, nekolicina zbog uvjerenja, a ja se svađam iz sporta. :)

pih, overrated ratio is... eh, da mi je nasnimit Yodi da to kaže, xexe...

Znaš kaj je meni guba pitanje - koliko emotivne komponente možemo odbaciti bez da počnemo gubiti ljudskost?

Pa, pajk, to ovisi o definiciji ljudskosti, ne?

palo mi je to napamet pike, svakako jest. to je isto jedna individualna stvar, zar ne? neko place kad djeca trgaju nozice skakavcima, a netko doma u kadi kolje patke za pecenje. a opet svatko valjda ima tu emotivnu komponentu: sterilizirani/idealizirani ezoterici, ili pak oni drugi koji zive od strasti i na razini su primata. moze li se tu pricati o apsolutnim vrijednostima? ili nakraju svi oni imaju emotivne reakcije ali su razlicitog sadrzaja, razlicito tjelesne ili umne? zagovornici slobodnog seksa su najneeroticniji cini mi se? kroz razne ideale ljude vodi put, a svoje mjesto samo dijelom odredjujemo, a dijelom pronalazimo?

pike, ti se pitas, nesto kao: koliko bi neracionalnih reakcija trebalo ostavit da budemo ljudi? hehe:) vrlo jednostavno: kolko oces, dok te ljudi trpe. nema boljeg ucitelja od Drugog? :))))

Svi ljudi imaju emotivne reakcije - ostalo je doista spherical chicken. Ako govorimo na razini društva, možda bi bolje šljakala neka uniformna osviještenost, no u nedostatku iste ja zadovoljan i izračunom mean average naših emotivno warpanih ideja. Bat denegen "To su moji stavovi. Ako vam se ne sviđaju, imam ja i druge" ;D

ovo sve budi ideju novu: zasto smo uopce dobri prema drugima? ne zato jer nama to godi, nego nam koristi. drustvo nas natjeralo ;))) i nakraju: za sebe mozemo bit kaj god hocemo, u susretu s Drugim i/li Svijetom rastemo iznad nas samih. je li to kretanje u smjeru umanjivanja tih emotivno-izrazenih reakcija, to je upitno, zar ne? znam neke koje to smeta.

Baš se domislih onog kaj me neki tip pokro "moja sloboda seže do granice slobode drugog čovjeka" - samo fakat je jebeno kad taj "drugi" ne drži svoje slobode na dijeti, pa se natove... shields up, Scotty! ;D

ima li jedan slučajni padobranac dozvolu aterirati na tvojoj teritoriji??? u skladu s mojim akustičnim okruženjem-El.Org. - Daj mi sklonište:))

ima li jedan slučajni padobranac dozvolu aterirati na tvojoj teritoriji??? u skladu s mojim akustičnim okruženjem-El.Org. - Daj mi sklonište:))

da, da, covjek je prilagodljivo bice i na otvorene osjecaje, reagira otvoreno. point got. :)

dakle, znam ja jednog takvog onak drito u dušu, xexe... ja to nekak doživljavam konzumentski, fino je čut ljude baš ko što je fino i pročitat novog autora i probat urugvajske nacionalne specijalitete, al nemam neki filing da me više to nekaj puno mijenja. Imam samokontrolu i znatiželju, (will travel, xexe...) a bogami i fleksibilnost, al više po modelu trske pod vjetrom nego glinamola.

hm, "takvog" se vezalo za ono "znam neke"

ma znas pike ja sam ti misljenja da misljenja malo toga uistinu mijenjaju... fora su ona i sve, ali iskustvo je ono koje nas necemu uistinu uci, zar ne? i razinu iskazivanja emocija smo takodjer naucili od drugih kao sto smo i stvorili ideale.. i u toj razini se (rekurzivno!) lako primijeni gornji model sirenja svijesti..

otislo u nesvijest... lakunojcusvim.