Sound of Silence

 
Osjećam, čini mi se, strune u zraku. Isprepletene o glave ljudi pod krošnjama nezapisanih tonova. Osjećam ih. Traže ključ za stvaranje notnoga zapisa na vršku kriške mjeseca, sa marmeladom, dakako.Osjećam ih, trljaju se o moj obraz. Poput mačke. Čujem ih. Predu. A ključ, gdje je ključ? Pa to je vrlo jednostavno. Zamislite ritam i mičite glavama...ili samo skačite, ono, kao da hoćete dohvatiti jabuku, onu bez brbljivog crvića. One će vas već nekako shvatiti. I zasvirati. I svirati će sve dok budete bili svjesni da ste najveća faca na kriški mjeseca. A kada to skužite, pih...svemir je prevelik da marmeladu samo po mjesecu mažete...
 

Uh, jel bar dobiješ cut od Podravke za svako marmeladom premazano nebesko tijelo...;)

you will all be assimilate.

;)

assimilated, zapravo. i da. resistance is futile...i tak uglavnom to...

We are now Marmalade... speak to us, oh Grand Lady Marmalade... speak to us of the grand scheme underlying the immortal words gitchie, gitchie, ya ya da da (yeah-ey)
gitchie, gitchie, ya ya here (here)
Mocha Chocolata ya ya (ooh yeah), that have been carved into the Temple ever since the very beginnings of Time... ;D