Evolucija šmokljana

Jutro kao svako jutro, tako bar izgleda vani kroz prozor. Sunce je odavno osvijetlilo sobu
svojim dugim toplim prstima dira zidove te ne tako velike prostorije. Ustao je uz spore kretnje
protežući se poput stare mačke. Nije više mlad pomisli, godine su donijele svoje radosti i tuge,
ali i mudrosti, neka skustva više. Volio bi se izležavati u mekome krevetu još malo...
volio bi i da je ona tu blizu njega. Ušuškani u plahte u toplini tijela, mirisu nage kože...
Bol počinje lijepim mislima o njoj, njezinom pjegavo posutom licu i velikom osmjehu.Volio bi i on imati
taj osmijeh u srcu, ako već ne na licu da ga prati kroz dan, a u noći da legne tu pored njega i diše u
ritmu zajedničkog nadanja.Ta pomisao tako jaka ne pušta ga ni trenutka dok nijemo zuri kroz prozor
staklenog pogleda u kojoj vidi nju i sebe opet zajedno...tamo negdje u nekom boljem svijetu,
gdje možda grije neko toplije sunce...
Link
Link

kompa, nigdje sunce ne grije bolje nego doma.

Gdje je to dom?

Dom je tamo gdje je srce!

di ti hoćeš!

ali drugo... lijepa je slika iz sapunica: da se probudiš uz tople snene petke (nakon nekog vremena bolitekjurac i za petke i za buđenje)... ali - jebiga - nakon toga počinje život. pa kom obojci a kome opanci!

ko nađe ravnotežu, svaka mu čast... ja nažalost nisam sposoban. i žao mi je zbog toga.

valjda ni nisan previše zajebo... moja djeca su bolja od mene u svemu. dićeš veće sreće.

Samo da si zdrav i živ, a drugo će već da dođe i samo

jadranka stojaković mi je ipak vrh u vezi ove stvari, što te nema

a indexi, eh indexi :)

Meni se ova izvedba nekako svidjela (Što te nema)
A Indexi su bezvremenski...