put i povratak

 
Zelim te.
Razmisljajuc tako vidim ta prsa sto disu (dizu) uzdignute grudi, vocne sokove iz odgrizenih plodova pomijesane s mirisom tijela, kapljicu znoja ispod pazuha, nemir sto otkucava, i ono nehoticno grcenje. I zelim te.
Najezenost dlacica na kozi izlozenoj strujanju zraka, ispupceni brezuljci koje ublazava dodir s tudjim toplim tijelom. Vidis? Gledas? Volim kad gledas.
A vidim i drugo. Vidim kako se dugo nismo vidjeli, sretnemo li se, jesmo li uopce vise i poznanici? Kako s jedva poznatim nekim odmah podijeliti te snove prepricane tu? I vidim potrebu za to uciniti brzo, a istovremeno, to je nemoguce: kontrolirati tu nakupljenu zelju, koja je pak sasvim udaljena od stvarne tebe i stvarnog mene. Nerazmjer tih sve-ili-nista, koji uzrokuje padanje u htijernju da bude sve, i sudarima s tezinom premoscivanja do nas, koji se, ipak, u stvarnom tako nesigurno i ustraseno druzimo. (Povjerenje dobiveno tvojom tisinom i tvojim presucivanjem je isto nesto dobro. :-)
Meni je, dakako, obicno svejedno. I vidim mozda i tu neku neugodu, problem je sebi valjda priznati te zelje u stvarnosti, ne (samo) drugom. Tocnije, problem je vidjeti te zelje stvarne, kad je drugi nista nego prica, i neko sjecanje. Ne, ja zapravo nemam taj problem. Imam osjecaj, ako postoje snovi utemeljeni na zeljama, uvjeren sam da bi se te zelje lako probudile i u stvarnom.
Mozda bi susret bilo ispravno gledati kao susret dvoje, koji su sanjali drugog, pri cemu drugi ima prilican uvid u taj san? Toliko sto se tice zelja.
Druga je stvar pak ono sto smo naucili o nasem ponasanju, i karakterima. To je pak posve stvarno i sasvim prenosivo u zivot: ti ces uvijek imati skrivena znacenja u svojim rijecima, postupcima, neka ocekivanja kako bi se trebalo reagirati. Ja cu ih obicno shvacati odvec izravno i banalno se prilagoditi cesto bas onom sto ti nije cilj. Dobro, mozda se iz toga jednom naucim prestati prilagodjavati tim tvojim zeljama koje nisu ono sto ja u njima cujem i naucim izreci sto zelim, unatoc onome sto ti izrices. (Kao svoju zelju, ili ocekivanje od mene.) Mozda, dakako.
Nakraju, ono sto toliko godi je bas ta neka bliskost nastala unatoc nerazumijevanju (nasih, sasvim razlicitih) nacina na koji ju se onaj drugi trudi ostvariti.
 

zato kaj pisem mailove u pajnu...?

Pine® - a Program for Internet News & Email - is a tool for reading, sending, and managing electronic messages. http://www.washington.edu/pine/

Eto i mene.

ne na temelju. vec unatoc. ne citas...

je li previše očekivati da se ovo dvoje jednom već ostvare?