...prvi...sjećanja...
...postoje trenuci kada ti se sve vraća...slike iz djetinjstva, oni intenzivni osjećaji koji odrediše to što sad jesi, ljudi koji su samo prošli kroz tvoj život, zastajući na tren da ostave trag u pijesku tvojeg sjećanja... i tad se zapitaš: gdje je to nestalo, kako to da prolaznost toliko boli? osjećaš žaljenje jer se nista neće vratiti, ponoviti na isti način, povećati tu brazdu u tvojoj dusi i ostati tamo, zauvijek....
i tako, u trenucima kad si sam, kad te obuzmu sjećanja i misliš da je sve otišlo u nepovrat, sjeti se da si ti posljedica svega što ti se u životu dogodilo, da tvoju svijest čine sva sjećanja i razmišljanja, nade i očajavanja i da je sve to dio tebe... i ostaje tu, zauvijek...
04.06.2005. u 14:46 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar