Svuda pođi,kući dođi.

došao pomorac u goste na selo kod jednog poznanika i počne se hvalisati kako je bio a di sve nije bio
da je doživio,a šta sve nije doživio,i tako on broji,broji,melje...
hvali se na sva usta,sve u šesnaest a sve da bi impresionirao ukućane,obitelj,uključujući i staru nonu koja nije za života mrdnula pola metra dalje od špahera
i u nekoj od mnogobrojnih pauza kada je dotični samozvani odisej lovio kisik da bi nastavio sa burgijanjem po ganglijama ukućana,baka se ubaci sa pitanjem
a sinko,da te baka nešto pita,a jel mogu
naravno,odgovori nadobudni,sad već previše samouvjereni samozvani žak kusto-kolumbo-mageljan...
očekujući nešto,a što on to može očekivati nego neko plitko pitanje za koje već ima pune rukave i nogavice aseva za takve,njemu plitke slučajeve
veli baka,a sinko,a da li si ti napravio onaj PRVI KORAK U SVOM ŽIVOTU,aludirajući na priče gosta koji je nabrojao gdje sve nije plovio,osim svemira
lik se brzo pribra i već je htio izvući džokera za takve vrste komunikacije sa njemu,nižim oblicima života,ali zastade pa upita,a koji je to korak
baka će nježno onako kako to samo bake znaju,A SINKO MOJ,PA ONAJ OD DUPETA DO GLAVE
naravoučenije
i noga u dupe je korak naprijed