put i povratak

Kroz prozor vlaka nizali su se krovovi, drva, zice, ptice, izmjenjivala brda i ravnice dok je sa sve vecom strepnjom iscekivao priblizavanje odredistu. Rekli su mu da su ju culi kako prica o njemu s njeznoscu, kako ga se spominje u snovima o zivotu udvoje, stosta su mu rekli o njoj sto ga je zbunjivalo, jer je ona pak bila posve rezervirana u njihovim osobnim susretima. Cak bi se moglo reci da je bila i pomalo agresivna u toj svojoj odbojnosti prema svakoj njegovoj njeznosti, iz cega je ipak nazirao postojanje emocija, na sto je mogao oslanjati svoju nadu. Ipak, plasila ga je ta situacija i ispunjavala nekim uzbudljivim nemirom u kojem si je zasad jos pustio da uziva. Zamisljao si je kako ce ju gledati i pitao se hoce li mu misao biti dovoljna ili ce prekoraciti taj strah od pada, i osjetiti svojim otvrdnulim jagodicama, pod prstima njeno tako meko lice kakvim ga se sjecao.
Dok je o tome razmisljao vlak se priblizavao stanici, a on je osjetio izmedju kukova onaj drhtaj straha i grcevitog nemira koji nije znao pobjeci drugdje, kao onda, sjetio se, kad mu je ona neka neobicna mracna ljubavnica dok su se onako napuseni slucajno ili namjerno zatekli grleci se polugoli na podu ispred zahoda sasvim neocekivano i bez najave nacinila dubok rez preko prsiju ostrim otkinutim ostatkom plasticne case od pive...
No, pomislio je, kako se ovo drugo zapravo nije nikad ni zbilo, mozda se zapravo niti ovo ne zbiva... 'Mozda zaista nikud ni ne putujem?'
***
Kako god mi mislili o tome, sljedecih je dana provodio vrijeme gledajuci vatromete na nebu, zvijezde padalice kako se uspinju, oblake koje sunce guta kao secernu vatu, skrgut stisnutih zuba postao je melodija, a koraci po cesti tek brzi plesuci bijeg od automobilskih guma. Otvarao je usta da uhvati musice, zatvarao oci da izbjegne ljude, i planirao instalirati djecju sjedalicu na bicikl.
No, ostavimo ga sada ondje u tom njegovom blazenom neznanju o buducnosti, o kojoj istinu govoreci, ne znamo ni mi nista.
Well we know where we’re goin’
But we don’t know where we’ve been
And we know what we’re knowin’
But we can’t say what we’ve seen
And we’re not little children
And we know what we want
And the future is certain
Give us time to work it out
We’re on a road to nowhere
Come on inside
Takin’ that ride to nowhere
We’ll take that ride
I’m feelin’ okay this mornin’
And you know,
We’re on the road to paradise
Here we go, here we go
 
Maybe you wonder where you are
I don’t care
Here is where time is on our side
Take you there...take you there
We’re on a road to nowhere
We’re on a road to nowhere
We’re on a road to nowhere
 
There’s a city in my mind
Come along and take that ride
And it’s all right, baby, it’s all right
And it’s very far away
But it’s growing day by day
And it’s all right, baby, it’s all right
They can tell you what to do
But they’ll make a fool of you
And it’s all right, baby, it’s all right
 
We’re on a road to nowhere
 
(Talking heads, Road to nowhere.)

blazeno neznanje... road to nowhere... ili road to hell? evo ti jedna ;*

je, dragi, puno teze od onog koji negdje zavrsi...

gdje god da zavrsi znas na cemu si...

ili paklu...