put i povratak

e prvo onaj malokonjev log je bas za zamislit se, i jos jedan o tom kako je netko picka jer je nekog, necija ocekivanja iznevjerio.
pa si onda mislim, vish, zanimljivo, zbilja, jedino mozes dati nesto kad si svoj. ono, kad se osjecas dobro kakav jesi. a opet, ne mozes nekom nest dat ako ne trebas, ako za to ne osjecas poriv, je li. e sad, tu je ta tanka crta i valjda kratki trenutak u kojem si izgubio ocekivanje i preuzeo odgovornost (pomirio se sa svijetom oko sebe). i ako u tom kratkom trenutku se ne pogodite, onda obicno ljudi odu u drugu krajnost, i ono oslanjanje na sebe postane samodovoljnost, i vise drugom nemas poriv za dati jer revolucionarno ne zelis da te netko ogranicava, u tom trenu kad si naizgled veci od ovisnosti o mogucnosti da drugom das... tu je neka trajnost vazna, kao i dosljednost. tesko je to katkad, kad recimo (zene) ocekuju da ih ono skuzish i da im budes odan, a njima da ostane sloboda, pa ce vidjeti... mislim tesko je jer mi je zao i jer mi je stalo, a opet, redovito se pokazuje da, ostavim li slobodu izbora, u nekom trenutku prestajem ocekivati da se stogod desi tada (more, susret, nazivanja, itd.) i pocnem raditi kako mislim da najbolje mogu u situaciji u kojoj se ocito nista nece promijeniti inace... kako god cudno izgledalo, upravo ta moja odluka o 'biti svoj' na neki nacin okine mogucnost da imam sto za dati... pa to i ucinim, no odluka o 'biti svoj' obicno ukljucuje i neko ponasanje bez pretpostavki o tome sto ce biti, i ostavlja samo nadu da ce se ipak nesto zbiti... nekad. cesto je takvo ponasanje u kojem se oslanjamo na sebe okarakterizirano kao lose, tocnije neobzirno.
ima tu i dublji problem, nesto poput: moramo biti svoji, kako bi imali sto za dati. a opet i neciji, inace nemamo kome za dati. uh... idem misliti o tome.
glede ostalog, WR napisala jednu divnu recenicu koja jest zaista neki temelj ljubavi prema Covjeku. Voljeti covjeka unatoc njemu. i sad, premda je doslo iz prakticnog razmatranja o tome kako zapravo ne smijes voliti covjekove mane, jer ih je i on svjestan, vec voljeti ga ljepseg nego sto jest, potpomazuci njegov razvoj tako, u toj izjavi vidim i mogucnost sklada ljudske (izmedju muskarca i zene, ili kako vec tko) i bozanske ljubavi: jer, nije li ideja Krscanstva neka takva ljubav da se koga voli, unatoc njemu. premda znacenje varira ovisno o kontekstu u kojem se cita, ista izjava cini mi se da je savrsen izraz za voljenje(nekoga).
eh, jucer uz vatru se izmedju ostalog pjevalo i
 
Koliko puta si ljubila stranca,
i bila kao ptica kraj covjeka,
koji ne leti do tvojih visina
i ne zna tajnu skrivenu u tebi.
 
Ti si u tijelu punom zelja
sa usnama zeljnim iznenadjenja,
al' nikog nema tko je to
i ova zemlja se ne zove dom. 
 
U tvome oku je dragi kamen
ili to suzu cuvas za mene,
a ja sam samo snovidjenje
koje ti kaze - raduj se.
 
Ne znam kad,i ne znam gdje
ici cemo istom stranom ulice,
vjeruj mi duso srest cemo se
u svijetu tajni mi nismo sami. 
 
(Film, Mi nismo sami) 
...
a meni to nekako bje tuzno. 
 

hm, ovo izdanje p.-ja mi je baš falilo...

osim što nisam pod ovaj log krenuo ostavit komentar nego pod taj novi...;))