Svuda pođi,kući dođi.

stalno neki izgovori
prenemaganja
igrice na razini odoba sa posebnim potrebama u rasponu od gluhog telefona,toplo-hlano pa do čovječe ne ljuti se
i šta će onda normalan muškarac ovdje raditi
sjedit,tipkat,jadat se samome sebi jer ovo ionako niko ne čita,sačekati da se skuha ručak i pravac more
jebiga
koja sam ja budala
za pet minuta laganog hoda sam na plaži a ja tu cmoljim
nije mi ni žao kad mi ne ide u životu kako treba jer pidajem preveliku važnost nebitnim osobama,pojavama i stvarima
a ono što zaista vrijed,to se gubi u međuvremenu