Umorni Bukovsky

Utočište je mjesto za sve one koji tragaju za fizičkim, mentalnim, emocionalnim i duhovnim zdravljem. Rade energetske tretmane, intuitivnu dijagnostiku tijela i duše,kao i mjesto stanovanja koje takodjer čiste od negativnih upliva. Pregled vremenske crte, mogući životni pravci, pomoć u odabiru i odlučivanju. Uz to, Utočište pruža utjehu, koristan savjet i predstavlja pruženu ruku pomoći onda kad je to najpotrebnije.

Aktivno sudjelovanje klijenta je neophodno a ono se uglavnom odnosi na dublje upoznavanje sebe, vlastitih životnih stavova i duboko zapretenih emocija. Zajedničkim snagama tada se dolazi i do ozdravljenja.

Všeo sve tome, i ozbiljnije, i vjerodostojnije može čuti i pročitati pod naslovom Pad Kabale 1-10 ( google ) ili na youtubu " Utočište"
Meni se za moj život sve čini preksano. Živim, kao reče ovdje jedan naš mudrac, živim po zaslugama.

izglewda da ih nemam puno, ili su krivo protumačene. Niti jedna moja zasluga nije nagrađena.

Dobio sam život koji živim.

A nacija je cijela pod antidepresivima!!!!!

Napisat ću i onu staru: " Gdje ima dima, ima i vatre!!!"

Utočište se zove i mjesto gdje borave naše duše prije ulaska na odabrano mjesto.... To nije čistilište!

men se cini da je utociste potrebno onima kojima je zivot u kujcu. i da nikakvo utociste ne pomaze.
prividne floskule.
onaj kome zivot nije u klincu..koji zii zivot , a ne da zivot zivi njega ne treba ni utociste , ni spoznaja , ni ciscenje negativne energije nit ista..njemu je svugdje dobro
simple as that

Tako je govorio SV. Pavle ( i otišao u Rima )

Zašto te smeta tekst koji te s ničim ne vrijeđa?

To nije savjet, to nije mudrost, to nije crkva,,,Ubijanje vremena u kućnom utočištu?

Osim pjesničke slobode, ne razumijem što znači da život živi njega. Tvoj život živi tebe? To?

Utočište pomaže i u vrtu!

Treba ukunuti ove mjere kretanja i boravak doma. Ljudi postaju sve osjetljiviji a na račun drugih...

Želimo vam što lakši i bezbolniji prelazak iz Starog u Novi Svijet.U tom procesu imate svu našu podršku, ljubav i naše najdublje poštovanje.
Plejađani – Leiyah

Prošlu noć me zajebavalo disanje. Večeras, svečeri disanje, a kasnije se vratila, pomalo zaboravljena reuma. I nekako mi sve izgledalo ružičasto i potrebno. Zaspao sam trenutak i probudim se bez simptoma. Kakva je divna istina u zdravlju, koliko optimizma, vjere, sunca, nade, budućnosti, vječnosti. Ljudu nisu naučeni cijeniti zdravlje.

Ni ja koji ovo pišem.

Bolest , kad navrati, jača je od svega.

To, taj i takav doživljaj zdravlja ne bi smio biti prepušten razumu...trebao bi biti sinhroniziran, usklađen, primjenjiv sa svim ostalim emocijama i žlijezdama koje razum nema pod kontrolom. To mi je palo na pamet maloprije...ugodno ležeći.

Tako važna stvar, a usput?