Umorni Bukovsky

Ako ja ne želim ono što ti želiš, ne trudi se, molim te, dokazati mi da je ono što ja želim pogrešno.
Ako ne vjerujem ono što ti vjeruješ, zastani malo prije nego što počneš uvjeravati me u suprotno.
Ako osjećaje pokazujem jače, odnosno slabije od tebe u istim situacijama,dopusti mi da to ipak učinim.
Ako nešto radim na način koji se razlikuje od načina kako ti radiš to isto, dozvoli mi.
Možda sam tvoj bračni drug, možda radni kolega, tvoj roditelj, ili prijatelj.
I dok ostvarujem svoje želje, pokazujem svoje osjećaje ili izražavam vjeru, ti otvori svoje srce i dopusti da u njega uđe i razvija se saznanje da nije sve pogrešno što je različito od tvoga.
Prihvati me onakvog kakav jesam - to je prvi korak koji možeš učiniti ako hoćeš da me razumiješ.
Jednog dana, ako me ikada stvarno shvatiš, vidjet ćeš da u tome kakav sam postoji puno lijepog.
I tada ćeš, nadam se, osjetiti snažnu potrebu: ne da me mjenjaš da bih bio kao ti, nego da me cijeniš, priznaš, podržiš i voliš.

*
Ljubavi, to, taj tekst, koji mi se jako dojmio, pa sam si poželjela, podjeliti ga s tobom. Nadam se, da mi nećeš zamjeriti sadržinu testa jer je u njemu možda nešto, što se kosi sa mišljenjem i pogledom jednoga od nas ali znam, da ima u njemu i toliko lijepoga, što je dobro primiti i osvojiti, te prema takvim riječima živjeti.
Znam da je teško, oboma su ovo jako teški dani, koji ne idu u prilog rastu tih divnih emocija, nego upravo , kako si rekao, kao da nas umiva i umiva našu ljubav.
Želim, da bude drugačije, da naš život krene nama u susret, da možemo nadgrađivati to lijepo , što se je rodilo između nas...znam, da taj dan nije daleko, osjećam to, ali znam i to, da je svaki dan, koji nas razdvaja dug, da nama ne pomaže, nego da se vrtimo u krugu kao ranjena ptice u krletci...Ljubavi, ne mogu do toga, da budemo skupa sada i u ovom trenu, ali ti dajem, kao i ti meni ono, sto najviše možemo dati jedan drugome u tom trenutku....Imajmo vjeru jedan u drugoga imajmo ljubav, koja ce nas oplemenjivati i u kojoj ćemo rasti, makar su ponekad dvojbe jake i sumnje, koje bole....Dozvolimo našoj ljubavi da živi i da dočeka dan, kad če se moći rascvasti u najlijepši cvijet u našim srcima....

Necu čekati tvog odgovora , jer te ne želim gnjaviti s time, napisala sam ti nekoliko svojih misli u želji, da znaš, da sam uvijek s tobom u mislima, da ti želim biti podrška i oslonac, da ti želim biti i ljubav i prijateljica da ti želim dobro i da ne razmišljam o tome, da te obmanem, prevarim, povrijedim i razočaram.

I evo te meke priče koja se i danas čita kao zauvijek ( znate da se kaže; kad propodnu svi pokušaji, pročitajte upute.)

i na blog stavim dio svoje duše. Empata sam. Možda se netko nađe u tome, možda skine ružičaste i možda sepojavi sunce u izlasku na pragu gdje smo sjedili sami.

Rekla mi je da se ostavim politike i da nađem nešto naše a lijepo za oboje.

a tek mi je 70!

...i kad se sve ovo usvoji, tako je lako voljeti

Stavio sam naslov da to tako treba početi. Naslov ne govori bit. takav ritam , takav stil treba imati od rane mladosti do onog dana kad nebe ne može čekati. Nemojte provjeravati, vjerujte mojoj empatićnosti. čini me jakim , ali mečini i pomalo vidovitim. Osjećam ljudsku zlobu. ( nažalost )

Zloba je kisela
Zloća ima stisnute oči

Okreni im leđa....

Mali i više od iskrenosti:Original teksta nosi naslov: Dragi moj Medo! Oprostite.

Meija i neprihvaćena dobrota ima okus?!

Neprihvaćena dobrota?
Prije nje još nešto postoji jer dobrota se ne odbija bez razloga

Cvijeće ne voli ružne riječi. Trebali bi vidjeti naše ( moje )

Ne voli ih nitko, a netko baš takve je zavrijedio
ježi ga...

medo ovo je jako lijepo napisano...zna li se izvor?

Ljudi, mnogi, po prirodi svojoj i praksi, ne vjeruju ljudima. Latinci su izmislili " Čovjek čovjek vuk!" Tu se empatija sukobljava i mora se povući ako ne želi biti magija.

Vjerujemo u kaj želimo vjerovati. Lakše je tako

Mandarinetto, Moja supruga je autor drugog djela a prvi sam naša u svom chatu, na ekavici i preveo. I Č, I Ć. Vjerojatno je bio slovenski original

steta...zanima me odakle je to...no odakle jest da jest...lijepo je

Sada to prihvaćam kao svoje a tebi kako paše....

Što bi se dogodilo da je moje?

Čitam opet: nije moje! Taj prvi muški dio.

nista se ne bi dogodilo. nije pitanje svojatanja. tko god je napisao , pojednostavio je mnogo kompliciranih stvari u nesto jednostavno...bez otpora bez svega sto u biti ljudi inace rade...nemogucnost razumijevanja razkicitosti..rijeko tko je imun.

Misliš da je bilo lako skučiti u dalj 8, 70 m. Jebga, čovjeku uspjelo. Vjeruj u sebe,

lako je ako imas 2 metra ili ako si puma...ako si mrav..malo je teze :)

Ovako računam: ako od deset mojih tekstova, jedan ima smisla, to nazovem uspjehom...A tko čita. Ja čitam. I ocjenjujem.

Varaš se. Puma ne može skočiti 8, 70m

Veza kostiju i mišića daje joj prirodnu elegenaciju i sve predispozicije vrhunskog predatora. Da je to zaista tako potvrđuju „rezultati“ – iz mjesta zna skočiti šest metara,( zna i ne skočiti, znači mora imati uvjete i volju ) a uspravan skok može da prebaci dva i pol metra. Ugriz ima jači od bilo kojeg psa. ( PUMA )

Mandarinetto, ljude i nesvjesno strah gura u suprotnu stranu, pa zakompliciraju nepotrebno

A ljudi ruše šume za regale i podove....

Vidim, uletila sam s komentarom ko krava u djetelinu :D

Meija, često niti ne vidimo gdje je bit i gdje šteka. Samo čekamo rješenje.

Čekanje zna biti zanimljivo, ali ne baš za nestrpljive ljude

Krava poslije djeteline pokušava preživati ako joj zrak dozvoli. Znam sve o preživanju.

A ako pronađe djetelinu s 4 lista?

Ljudi su različiti. takvi su po rođenju i po Stvoritelju. Zašto to izaziva netrepeljivost između njih, ako znamo da nismo isti. Čak niti ne želimo biti kao netko.

Ako je to sretna djetelina, izađe iz nje. Takav je i život.

" Prijatelji su božiji način kako brine o meni! "

tako lipi blog , a komentari zivo laprdanje....
medo...svaka cast za blog...rijetko kad se procita ovdje nesto vrijedno paznje

Ovdje ih nema, ( ima ih malo ) ali i to Bog zna....i zato će se pobrinuti. Ima Sirijaca u njihovim kućama.

samo se ti braco pouzdaj u boga ...:)

Mandarinetto, provedemo cijelu noć u nekoj restauraciji, provedemo u par ugodni sati čavrljanja s prijateljima ( ako nije trač ) i onda , ujutro , vidimo da je sve bilo laprdanje. O čemu bi ti. O burzi?

I Braco i Bog se piše vekikim slovima. Išao si u Osnovnu. Tamo se to uči. Ili si izbjeglica.

Tomo: "
Nema ništa ružnije od osobe koja se smatra lijepom!"

ah...dvoboj intelekta... :)

dakle ako je braco umanjenica od brata , tada se pise malim slovom.
ako je Braco ime , tada se pise velikim slovom.

a ako se referirate na Boga , tada biste trebali definirati sto je to tocno , da biste mogli odredjivati koristite li veliko ili malo slovo.
No..slobodno ako zelite , pojasnite mi sto je to bog , bez pretpostavki :)

Man, ovaj tvoj komentar odiše duhovnošću i smislom: "tako lipi blog , a komentari zivo laprdanje....
medo...svaka cast za blog...rijetko kad se procita ovdje nesto vrijedno paznje

Braco je nadimak , a Bog je nešto iznad ...negdje gore. Pogledaj "Lucy": neka bude svjetlost i bje svjetlost.

Zašto mene...?

Bog je Bog -čak kaže i Klajić. U jna je bog