put i povratak

 
(zgodno je uciti uceci druge.) e, tako sam ja danas bio zadovoljan sa svojim izlaganjem. a zadnje folije radio sam ono tipa dvadesetak minuta prije predavanja, u trenucima izmedju sjedenja na logu, i tipkanja kojeg drugog, da i ne spominjem misaone procese koji su bili cas tu, cas tamo... i ispalo je bas dobro. i kako ja to vidim, ispalo je dobro jer je neko kao vrijeme kad sam bio dovoljno samopouzdan i osjecao sam se da se ne trebam ne-znam-kako ludjacki spremit' kako bih bio siguran da ce bit okej, nekako sam imao neku dozu ravnodusnosti, kao kad osjecas da ces se snaci... to je dobar osjecaj, i mislim da ima veze s bas time sto sam rekao, imas neko samopouzdanje i time izgubish onaj grc straha od toga kako ce ispasti. to ljudi i osjete i ispadne okej, nakraju, jer im zaista pokusas prenijeti ono sto si mislio, a ne brines se time hoces li se svega sjetiti i tako dalje i tako dalje...
no, da. a sve nekako dolazi povezano s nacinom da se nekako suocis sa svojim strahovima i pocnes ih gledati kao da ces se nakraju moci nositi s posljedicama onog sto napravis, a ne da ces biti zarobljen u nekoj tjeskobi i nesigurnosti krivnje. da, tim neprihvacanjem pada, (ili bar uvijek novim uzdizanjem) davala mi je neki sasvim cudan, beskrajno drag oslonac. i isto toliko puno snage za trajanje.
 
no, a jos sam nesto htio reci... e, a jel' se vama ne cini da je krajnje bezobrazno od ovih foto-digitalnih proizvodjaca da ne daju da se fotke skidaju na USB-ove?! mislim, to je cisti mopol? mislim cemu glupe memorijske kartice ako USB-ovi imaju hrpu MB/GB?! ma... djubrad, kaj da velim!