BOCKANJE

odavno bilo je drugačije,
nestali s maglom trenuci
dok skidao si za me samo
zvjezde željnice, t
tražio mi
ribicu zlatnu jer ja sam tako
htjela,
i baš nikad nije uslijedila
tako duga i neumjesna pauza,
nikad toliko noći traženja
onih pravih snova u kojima
bio si moja jača strana,
držao me za ruku i otvarao
kapke,
mazio kičmu modru
od nepoznatog bola,
sada pokušavam ponoviti
postupak, iznjedriti iz mase
visokih ega, jedan običan
lako pamtiv kod,
sastavljen samo
od nježnih struna, mirisnih boba
i igre leptirova leta jer to je sasvim
dovoljno i izlječivo sjeme za moj
pravilan rast u zemlji čudnih navika...