BOCKANJE

govore mi osjećaji
da to je samo jedna
još u nizu,
nada s lažnom
oznakom na imenu,
budi me ipak,
golica poput
dodira usred noći,
bude se senzori,
svjetlucaju
zjenice,
uostalom kao i
svakog puta kad zaboravim
svijet u kojem živim,
predam se srcu ranjivom,
pa započinjem intervju,
usmenog karaktera,
možda
doznat ću nešto više i ocrtat
će se slika sa svim detaljima,
zujim, gledam na satove, na sve
koliko ih u kući imam,
čekam
onu uru kad utihne grad, kad
ne čujem škripu automobila,
zabrijem se u svom filmu i
udri,
možda bit će tako i ove noći,
a veća je vjerojatnost da izgorjela sam
u nekoj ,
tko zna kojoj po redu,
lažnoj nadi.....