put i povratak

 
Gledam je kako sjedi na nekoj stolici, sasvim nekako prazne sobe, ali prilicno svijetle, kao dok je stan jos bio prazan i sasvim nepoznat. Kao neki sasvim drugi stan, sasvim miran. Sasvim miran uglavnom jer je ona tu i ja stojim i gledam ju sasvim svoju, kako sjedi na toj samoj stolici i tako nezainteresirano gleda u neko nedjeljno poslijepodne kad je uzurbanost vikenda prosla, a novi tjedan kao da ne podsjeca na stres. Mozda je neka kasna jesen. Ili kasno ljeto, mozda. Cini se da su oblaci navuceni preko sunca, ali ono vec pomalo na zalasku ipak ih jos blago osvjetljava, tamnosmedje i ljubicasto, kroz njih. Kljucna rijec je potpuno odsustvo zvuka. Zato mislim da je vikend, jer se onda auti slabo cuju. A i ljeto, jer je Zagreb tada pust. A mozda je i neko udaljeno mjesto. Ipak, kuca se doima starom.
Sjedi sasvim mirno u svojoj bijeloj kosulji, koznoj kosulji u kojoj su joj ruke zamotane oko struka i vezane na ledjima. Iz nekog razloga pozelim prekinuti tu tisinu u kojoj me ne vidi, nego samo gleda u dovratak prozora. U neki prazni kut parketa. Nije mi jasno, kako mi se to zbiva, kao da odjednom bivam grub, ljuto ju hvatam za kosu i okrecem joj glavu prema gore, tako da gleda u moje lice, nadvijen stojim nad njom, htjeduc joj nesto reci, da kao je dosta, da nek se trgne, da ovo i da ono.
A ona...
Smijesi mi se? Ajme, smijesi mi se?! Tako nadvijen nad njom, svojim usnama sasvim blizu njenim, koje se osmjehuju... i ne mogu vise izdrzati, i znam, da sam budan ne bih to bio ucinio, ipak, u tom sam trenutku previse blizu, lice licem, unatoc nasilju koje osjecam kao grijeh, unatoc perverznosti situacije, ona mi se smijesi i ja ne mogu odoljeti toj zelji da ju poljubim bas u tom trenutku...
 
(hm, hm, mashta je isto samo instrument koji moze biti uporabljen kako za dobro, tako i za lose... a sad, bilo bi dobro da imam muda pa da si na javi priznam to kaj bi onak podsvjesno i skrovito htio, al ne, ne nikako, to mi se mora kroz san razjasnjavat... eh, malenkosti moje, daleko je sunce... da lako je iz ovog iscitat sasvim prizemne mushke fantazije. mozda onakve kakve si ne bih pozelio svjesno priznati?)
 

uh, a ti se prepoznajes isto negdje?

well, pa slobodno, slobodno,... b my guest. ;)

ajme putnice... ;))) masta moze svasta ;)... ;*

jebote sireno, sad sam se vratio zbogradi tebe.... grrr, ne nisu mi ludjacke kosulje fetisi, jebotebe mali pas, cik u oko burek s mesom... uh+grr ;))) to je podlozno iscitavanju. sputanost i nasilje, e o tom bi se vec dalo razmatrat. i taj filing da su nam zhelje ono zbog cega se mogu osjecati ruzan prljav i zao, e taj mi je ful kul... ono puca opakije nego koshulja per-se? ;)

jabetavas ja jeste li vi citali stogod ovdje osim povrsno... jel, point je izmedju ostalog, i taj da ti neke stvari tekar snovi daju da vidis, nije li?