put i povratak

 
Otusirao bih se. Nocni peraci bili su milosrdni, a ja dovoljno vjest izbjeci njihove cijevi da padnem.
Izlazim iz kluba. Bicikl je mokar, bit ce da je kisilo opet u medjuvremenu, no sad je sve u redu. Zadnji razgovor vodio sam s prijateljem kojeg je prije tri tjedna ostavila s drugim ona s kojom je bio trinaest godina. Hm, zbunjuje me to, uvijek sam mislio da postoji neki tren nakon kojeg se vise ne razilazite... Nakraju uglavnom, stvaramo kruzok. Zakljucak biva, da ne mozes biti s nekim tako dugo a da ne stvarate djecu, ili bar brak. Uvodim ga u tajne samotnistva, ipak imam koju godinu iskustva vise... Druga mladost u izlascima. Ocajnistvo, mozda. Treci poznanik koji je nakon kojih sedam godina prekinuo s nekom za koju sam mislio da nece nikad prekinuti izgleda da je poentirao ovaj put: 'uhvatiti' koju u razgovor 1-on-1 obicno je siguran dobitak, vele da je skroman, no usput je i gitarist u bendu koji je nocas svirao, znaci da mu je to bio dodatni plus, kao sansa... drzimo fige.
Koji sat prije, barokni koncert u MUO. Barokna violina i isto toliko mala zenica ju svira. I oslikani cembalo. I mladi profesor-muz.
Volio bih ju vidjeti kako svira. Zamisljam ju vidjeti kako svira. I kako bih bio ponosan kako ona, moja, svira.
No,