Bili smo svoji
Pod zvjezdama neba, i uz svjedočenje punog Mjeseca bili smo svoji, svoji kažem, On, bio je dio mene, ja njegova duša. Znali smo što želimo, gdje nas vuče ono nešto. Spustili smo se do klanca, a s obje strane dvije šiljate stijene o koje udarali su vali.Sjedili smo jedan do drugoga, smijali se, pričali kao da ništa osim nas ne postoji. Polako počeo me milovati, kažiprstom, oko vrata, stigao do naramenica, otkopčao prsluk iz kojih iskočile su moje meke, velike dojke. Istaknute bradavice dale su naslutuiti da vatra je u tijelu, a ni on nije bio mnogo dalje. U pomoć pritekla mu i druga ruka, prstima skinuo moje tangice i pljesnuo po guzi. "Vražja si, sva si vražja, prozborio je dajući mi do znanja da se očito ispod moje kože još nešto budi. Polako dlanom spustio se na moju pošumljenu malu: "Oh, dakle, nije više obrijana", nekako je važno konstatirao. Za to sam se vrijeme slatko smijuljila, dok je jzik sam od sebe proradio, ližući usne. Trenutak istine. Ja gola, usred ljetne noći, a on, muškarac mojih snova, izvadio svoj kruti ud izvan crnih kupaćih gaća. Znala sam da biti će belaja jer oboje smo bili napaljeni, i nakon dužeg neviđanja, ukazala nam se dobra iloi bolje rečeno odlična prilika. Legla sam na leđa ispod kojih je bio rastrti veliki ručnik na sliku palme. Ispod glave, stavio mi je svoju majicu koja je mirisala na losion poslije brijanja, ne bilo koji, onaj koji kupila sam mu za prošlo Valentiinovo. A onda, noge su polako širile se i zvale njega, velikog, tvrdog, obrezanog. Zauzeli smo misionarsku, to je za oboje oduvijek bila napovoljnija poza u kojoj istovremeno smo nakon pola sata seksa, ostali, sretni, zadovoljni i zadovoljeni...Bravo mi!
25.07.2019. u 17:27 | Editirano: 25.07.2019. u 20:28 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara