BOCKANJE

iznenadih se u trenu,
iako naučena trikovima
starije gospode,
pomislih
možda još uvijek
ima onih pojedinaca što
razmišljaju svojom gornjom,
pa vratih nekadašnje strpljenje,
želim vidjeti novinu,
hoću demantirati sebe,
no,
čovjek se ne mijenja
preko noći,
poneki i nikad,
samo puste želje bauljaju
mislima kad daleko su od
kućnog gnijezda,
i upadaju sami sebi u klopku,
iz koje može ih izvući tek
prisilni osmijeh i čaša crnog,
vidjeh to,
osjetih bezbroj puta,
i ne čudih se,
ne zamjeram,
muško čeljade što izgubilo
putem životnih kočija i zadnji
djelić svog srčanog zaliska,
čitava se priča
svela tek na pokušaj,
u slučaju da nasjednem,
a ja stara karma bila i ostala,
ne koketa
već duša prirodnih
zalisaka koja liječila je prošlost,
budi sadašnjost,
a cestu budućnosti
prepušta glavnom junaku....